Ne volim kad mi se netko petlja u život, a da nema moje izričito dopuštenje...
Tu i tamo popustim, ali uvijek kasnije požalim.
Ne volim slušati savjete bilo koje vrste, pogotovo ako ih nisam tražila.
Dobijem odmah jednu-dvije nove sijede pokušavajući pristojno odslušati do kraja.
Ali ono što najviše mrzim, ne da se baš riječima objasniti....
NE DIRAJTE MI SE U MAŠTU. TOČKA. TO JE JEDINA STVAR KOJA JE SAMO MOJA.
Ko može podnijeti ono što dolazi kao rezultat pretrpanosti moje male glavice, nek podnese. Bez suvišnih pitanja.
ko ne može podnijeti, taj me ne poznaje dobro. I kao takav mi i ne treba u životu.
Sorry, but jebiga.
Post je objavljen 24.03.2006. u 13:14 sati.