
Sjećate se priče o Ivani Orleanskoj...
Vodila je svoj narod, a nju je vodilo njezino veliko srce.
Bila je obična djevojka, seljakinja, ali to je nije spriječilo da vjeruje u svoju misiju na ovom svijetu, nije je spriječilo da slijedi onaj glas koji ju je tjerao da ide naprijed.
Bila je neshvaćena, smatrana luđakinjom, na kraju spaljena na lomači.
Zato što se nije željela odreći sebe i onoga u što je vjerovala.
Ivana je imala veliko srce iako je bila „mala“ i tako je zaslužila svoje mjesto u povijesti.
S današnje distance mi možemo osuditi ondašnje ljude, ali možemo se i iskreno zapitati...
Bi li danas bitno drugačije prošla?
Vjerojatno ne.
Sjećate se Galilea, tvrdio je da se zemlja kreće oko sebe.
Bio je siguran u ono što je otkrio, u svom srcu osjećao je da je u pravu, i gurao je svoj san do kraja.
Bio je neshvaćen, smatran luđakom, osuđen, ali je i u ključnom trenutku izgovorio ono što je vjerovao – Ipak se kreće!
Bi li danas drugačije prošao sa tako revolucionarnom idejom?
Vjerojatno ne.
Povijest je puna malih ljudi koji su zaslužni za napredak bilo malog broja ljudi, bilo cijelog čovječanstva i svi su u svoje vrijeme bili neshvaćeni i smatrani ludima.
Samo zato što su sposobni ono što većina nas nije, živjeti isključivo po nalogu svoga srca.
A to srce je tako veliko da se ničega ne boji...
Ni osude, ni nerazumijevanja, ni smrti.
Takvi ljudi nisu ostali samo u povijesti.
Takvi ljudi žive i oko nas.
I ako se usudimo u njima vidjeti njihovu veličinu, ako nismo površni, ako se ne bojimo, ne ćemo ih smatrati ludima, nego se diviti njihovom velikom srcu i hrabrosti da slijede to svoje veliko srce pod svaku cijenu.
Sretna sam što sam se uvjerila da oko nas doista žive ljudi koji imaju hrabrosti iskreno, svim srcem vjerovati, ljudi kojima ne trebaju dokazi nego jednostavno vjeruju i žive svoju vjeru, i uz nju žive sve one vrijednosti koje su u današnjem svijetu zaboravljene ili čak smatrane smiješnima, koji se usude ili imaju snage voljeti sve i svakoga jer im tako nalaže srce.
Mnogi ih možda smatraju ludima, za mene oni su nevjerojatno hrabri.
Oko nas žive i ljudi kojima je dobrobit drugih prije njihove. Da, stvarno postoje...
Koji će uzeti od sebe i dati drugome, koji zbilja žive za to da drugima pomognu.
Koji svojom jedinom misijom na ovom svijetu vide umanjivanje patnje drugima, usrećivanje drugih, čak i kad to naoko ide na njihovu štetu.
U današnjem svijetu oni su budale, za mene oni su hrabri ljudi, velikog srca, ljudi s idealima, koji su svojim životom spremni davati primjer drugima bez obzira na cijenu.
Oko nas žive ljudi koji se usude vjerovati u nešto, imati san i slijediti ga do kraja bez obzira na sve.
Mnogima oni su neracionalni sanjari, koji se ne uklapaju u svijet oko sebe... Za mene oni su ljudi sa srcem...Velikim srcem!
Možda ćete sad misliti da sam i ja luda, što li sam sad željela reći s ovim...
Željela sam reći to da za mene spoznaja, da oko nas doista postoje takvi ljudi, u svijetu u kakvom živimo (vidi prethodni post), znači nadu, da ipak nije sve tako crno i da ipak ne srljamo u potpunu prospast, jer oni su tu da unesu tračak nade, malo svjetlosti u tami.
Oni su tu oko nas, neshvaćeni, možda prezreni, možda odbačeni, ali i dalje slijede svoje veliko srce i pokreću stvari prema dobrome...
Malo ih je al' ih ima!
Post je objavljen 22.03.2006. u 22:11 sati.