Kad Maci ne bi revno cuvao balkon od letecih gostiju i vrapci bi znali da ja tri puta tjedno odlazim na bazen uzivati u prackanju i plivuckanju! Sve bi to bilo lijepo da se neki dan nisu dosjetili i uputili me da prekontroliram zdravstveno stanje, uglavnom srce i da im donesem papire da mogu nastavit uzivat u mome hobiju. Odoh ja kod kardiologa i tamo me postave na neku traku koja je bjezala ispod mene, a ja sam je morao dostizat!
Da upravo ovako kao ovaj anonimus gore, samo je umjesto dugonoge medicinske sestre bio Ahmed koji me je prikljucio sa desetak kablova na nekakve aparature i poceo nemilosrdno ubrzavati traku, tako da sam morao preci u trk, a to su kretnje kojima se nisam bavio od kada sam prestao grlit jajoliku loptu prije 15 i vise godina. Kada je Ahmed poceo od trake ispod mene pravit uzbrdicu ucinilo mi se da se penjem na Biokovo i odmah sam mu viknio da vise ne mogu. "Jos malo!" - nasmijuljio se Ahmed i dodao gas do kraja. Trcao sam kao nikad u zivotu, a on, vidjevsi kako se znojim i da sam razjapio usta trazeci zraka, samilosno otvori sirom prozor. Vise nisam mogao davati nikakve signale da gubim snagu, jer sam se s mukom odrzavao na nogama i pratio ritam ispod sebe, koji je, nebesima hvala, poceo opadati. Dvije minute nisam mogao izustiti rijec, onda sam sjeo vani i cekao dok me nije Dr. Simha Mejzj pozvao, dao uredne papire i potapsao po ramenu govoreci da sad mogu mirno i bez bojazni na plivanje!
Odteturao sam do prvog kioska i pojeo dvije pice s maslinama, jer su mi rekli da ne smijem jesti prije pregleda, pa sam bio gladan kao vuk. Nekako sam dosao kuci uvukao se ispod pokrivaca na mome malome mekanome kreveticu i usnio san kako vise nikad u zivotu necu ici kod lijecnika!
Post je objavljen 22.03.2006. u 21:45 sati.