Need For Speed je od prvog Undergrounda doživio pravu renesansu, ali isti taj Underground je u nekim segmentima označavao par koraka unatrag u odnosu na korijene popularnog serijala. Jedan od izbačenih elemenata je bio neugodan poput šake u oko, nedostatak policije u igri koja se bavi ilegalnim jurcanjem gradom sigurno nije bila među mudrijim odlukama. Zato se novi nastavak u kojemu se dogodio comeback osoba u plavom, prigodno naslovljen Most Wanted, može smatrati logičkim nasljednikom Underground igara te duhovnim potomkom Hot Pursuit serije. Uz pajkane koji konačno opet imaju priliku gutati prašinu iza glavnog igrača, stari znanac koji se nakon par godina vratio u Need For Speed serijal jest - Sunce. Da, osvjetljenje potrebno za utrkivanje ovaj put ne pruža golemi Burger King logo ili koja slična sponzorirana svjetiljka, nego se Most Wanted odvija pod zrakama osam svjetlosnih minuta udaljene užarane mase.
Na početku karijere ulazimo u kožu ponosnog vlasnika BMW-a, stroja na četiri kotača impresivne snage koji doduše vizualno redefinira pojam neukusa. Kroz prvih dvadesetak minuta imati će te priliku vidjeti kako se takva zvjerka ponaša na cesti, ali nedugo potom stvari se zakompliciraju. Papak nazvan Razor se krenuo utrkivati s vama, ali je genije shvatio da će za pobjedu biti nužno malo varati te je odlučio sabotirati vaše vozilo. Rezultat utrke je njegova pobjeda, dok je glavni lik završio u rukama policajaca. Razor se zatim koristeći vaš nekadašnji BMW probio do mjesta najboljeg underground vozača u gradu, dok ste vi na ulicu izašli praznih džepova i s osvetom na umu. Kako se sad osvetiti? Svaki pošteni čovjek koji je pogledao Oldboya točno zna kako, ali glavni lik očito nije vidio spomenuti film te se odlučio na najefikasniju osvetu - krenuti će od samog dna i nakon kojeg milijuna sati vožnje pobjediti Razora na asfaltu! Maestralno zamišljeno, genijalan plan, što drugo reći.
Da bi dobili priliku utrkivati se s Razorom morate stići do vrha Blacklista, odnosno svojevrsne top liste gradskih vozača. Posve jasno, lista nije pretjerano legalna. Kako bi igra bila jednostavno prekratka da se traži samo da pobjedite u 15 utrka (koliko ima mjesta na Blacklistu), kako bi uopće dobili priliku ogledati se s majstorima s liste morate zadovoljiti niz uvjeta. Stvari u tom trenutku počinju nalikovati na NFS Underground 2 koji vas je na sličan način tjerao kroz karijeru. Među zahtjevima koje stavljaju pred vas nalaze se klasične stvari poput pobjede u određenom broju neke vrste utrka, ali ono zanimljivo je kako to neće biti dovoljno za napredovanje nego morate pokazati i da se znate nositi s policijom. Predstavnici zakona zato neće imati samo sporednu ulogu nego se lijep dio karijere orijentira prvenstveno na njih, što je nakon par godina apstinencije od rotirajućih svjetala sasvim pozitivna stvar. Potjere uglavnom započinju kad projurite troznamenkastom brojkom kilometara na sat pored patrolnog vozila, a nakon zgodnog efekta koji vam jasno daje do znanja da sad imate policiju za vratom, na vama je da pokažete što znate. U startu zapravo nije potrebno pokazivati mnogo, ali u kasnijoj fazi igre za petama vam zna biti dvoznamenkasti broj policijskih vozila, a plavci počinju pribjegavati opakijem voznom parku. No vi niste bespomoćni jer vam je na raspolaganju, osim repertoara brzih automobila, svojevrsni bullet time kojim možete nakratko usporiti vrijeme i izbjeći zapreke na cesti. Od drugih vrsta utrke tu su stari znanci Sprint, Circuit, Drag te za ovu prigodu blago prerađeni Time Trial pod nazivom Tollbooth, što znači da su većinom dosadne Street X i Drift utrke izletjele van. Zgodan dodatak su Speedtrap staze koje na par lokacija imaju postavljene radare, a pobjednik trke postaje onaj koji postigne najveću brzinu pri prolasku kroz zonu s radarom.
Undergroundu i njegovom direktnom nastavku je dobar dio igrače populacije privuklo detaljno izvedeno ukrašavanje i tuniranje kupljenog automobila. Most Wanted je, kad ga usporedimo s Undergroundima, s te strane korak unatrag. Načina na koji možete dodati osobni pečat četveronožnom mezimcu ima osjetno manje, a neke stvari poput neonki su u cjelosti završile na otpadu. No, vozila i dalje mogu izgledati impresivno, pogotovo ako na njih ne stavite vinile u svim duginim bojama i time pretvorite nekad opaku zvijer u putujući cirkus. Što se samog izbora vozila tiče stvari stoje super, nakon što su u zadnje dvije godine vozni park napunili uglavnom favoriti tunera, Most Wanted konačno nudi i aute koji sami po sebi imaju izvanredne performanse. Tako se od samog starta u kojemu birate između Golfa i Cobalta kroz igru možete naći za volanom par modela Porschea, dva Lamborghinija, Mustanga GT, jednog Aston Martina, itd. (potpuni popis modela smo ranije spominjali u vijestima) Uz to, automobili su sjajno modelirani i pravi ih je gušt čak i samo promatrati.
Sada smo se već polagano dotakli i grafike, no to je prilično škakljivo područje. Most Wanted ima implementirane neke kontroverzne efekte poput naglašenog Motion Blura te noviteta nazvanog Over Bright koji je zaslužan za ekstreman kontrast. Neki sporni efekti se mogu korigirati iz same igre, ali za isključiti Motion Blur morate kopati po registryu. Ono što se ne da popraviti jest korištena paleta boja: NFS je sve do Undergrounda bio relativno šarena igra koja nas je provela većim brojem raznolikih pejsaža, a Most Wanted iako ima priliku napraviti isto radi posve suprotnu stvar - glavne boje u igri su smeđa i žučkasta, pa igra u nekim trenucima grafički djeluje kao Quake na kotačima. No, dobra stvar je dizajn vozila koji je zaista detaljan, a nakon mnogo prigovora u zadnje dvije godine vraćena su oštečenja. Ona su tu prvo kao šminka, neće vam svaki kotač pobjeći na svoju stranu nakon neopreznog ulaska u zavoj, ali to je otprilike ono što smo željeli. Vrijedi spomenuti i FMV sekvence među utrkama koje su nastale kombiniranjem pravih glumaca i računalne animacije. Gluma je grozna, pred objektivom su se našli ljudi koji djeluju kao da kameru nikad do tad nisu vidjeli, a kamoli recitirali tekst pred njom nakon što se upali crvena lampica. Ali opet, muška populacija će sliniti nad Miom i neće se obazirati previše na ostalo. Hardverski zahtjevi su, posve očekivano, porasli u odnosu na prošlu godinu. Za glatko jurcanje i istovremeno uživanje u svemu što Most Wanted pruža vam treba ozbiljna pila, gotovo F.E.A.R. kategorije, u svakom slučaju procesor takta >2 GHz s 512 MB RAM-a, a niti kakva GF6600 ili slično neće škoditi. No EA misli i na one sa slabijim strojevima, pa se rezanjem detalja mogu postići zadovoljavajuće performanse na većem broju računala. Mjuza pak nije vrijedna razbacivanja riječima, radi se o provjerenom EA Trax konceptu, dvadesetak licenciranih pjesama (najjače ime je The Prodigy koje smo ne tako davno mogli vidjeti uživo) opet čini soundtrack ne naročito visoke kvalitete, ali usred divljanja po cesti to sigurno neće biti u prvom planu. Jedino što odskače jest mjuza koja se uključuje kad krene policijska potjera.
Sad kad smo već pred zaključkom, još moramo spomenuti par stvari. Prva je ćudljivi AI s kojim nikad ne znate kako stojite. Igra uglavnom koristi poznati catch-up koncept da bi utrke cijelom dužinom bile napete, ali negativna strana tog rješenja je da možete kroz cijelu trku uvjerljivo razbijati konkurenciju, da bi u zadnjih 500 metara izgubili brzinu zbog neke pogreške, a suparnici vas čudesno preteknu iako bi trebali biti debelo iza vas. Most Wanted nažalost nije igra koja će u NFS serijal vratiti sjajnu virtualnu kabinu i replay funkciju iz starijih nastavaka, a prilično je razočaravajuće i to što se policija ne nalazi kao igriva strana, multiplayer bi od toga osjetno profitirao. Grad u kojemu se igra odvija pruža mrvicu više interakcije nego Bayview iz NFSU 2, ali bez pješaka na ulicama i sa slabim prometom kompletna podloga djeluje kao ne naročito maštovita kulisa. Ali za kraj ono vjerojatno najbitnije - igra je prilično zabavna. Jest da je moglo i bolje, kasnije zna biti naporna i karijera je mogla biti bolje motivirana, ali ne možemo reći da nismo zadovoljni.
Post je objavljen 22.03.2006. u 18:58 sati.