Veliki dio istraživanja u oblasti umjetne inteligencije svodi se danas na razvoj praktičnih aplikacija. Računalni sustavi sve su uspješniji u pretraživanju podataka, obradi teksta i vida. Veliki uspjeh tih i sličnih sustava doveo nas je do točke gdje se umjetna inteligencija može primjeniti na probleme u realnom životu. Nažalost, ovaj napredak postiže se u vrlo uskom pravcu istraživanja. Današnji sustavi ne mogu riješiti opće probleme. Umjesto toga, moćne metodologije primenjuju se na rješavanje ograničenog broja zadataka. Sve su one vrlo uspješne u rješavanju pojedinačnih malih problema, ali teško mogu dovesti do stvaranja umjetne inteligencije, upravo zbog te svoje bazične limitiranosti. Da bi jedan sustav bio zaista inteligentan, mora biti u stanju razmotriti širok opseg informacija na složen i nedeterministički način.
Test uspješnosti jednog takvog općeg sustava je poznati Turingov problem. Ukratko, jedan čovjek razgovara istovremeno sa računalom i s drugim čovjekom. Ako ih prvi čovjek ne može sa sigurnošću razlikovati, tada je računalo inteligentno. Nijedno do sada napravljeno računalo nije se približio ovom rješenju. Svake godine organizira se takmičenje pod nazivom Lebnerova nagrada. Riječ je o velikoj nagradi za prvi sustav koji bude riješio Turingov problem. Ako se istraživanja nastave u sadašnjem pravcu, proći će još mnogo vremena prije nego što se pojavi prvi laureat. Teškoća je u tome što tema razgovora nije unaprijed određena. Može se razgovarati o košarci, kuhanju, ili kućnim ljubimcima. Čovjek ne mora mnogo znati o ovim temama, ali će se razgovor ubrzo voditi u oblasti koju oba sagovornika poznaju. Sadašnji sustavi umjetne inteligencije ograničeni su na uske oblasti.
Post je objavljen 22.03.2006. u 12:08 sati.