Evo. Sabrala sam se. Tijelo sluša. Zaspala sam izmorena navalom misli i riječi. U kinu ("Capote") sam tako željela početi pisati, tako tako jako pisati pisati. A nemam o čemu.
Probudila sam se opet normalna. Nakon što sam skoro izbljuvala čokolino u navali emocija i nadnaravne snage(koja me opasala). Nadnaravna brzina kojom sam zgrabila glupe novine u kinu. Linija ljepote.
Vertikala točno kroz mene.
Dakle budim se s ironičnim odmakom. 
Sinoć Vlasta. Ona vozi a ja se trzam na svaki plakat i šizim. Morala sam poslat jadnoj Mrkvi poruku. Onda me pita kako ja nju doživljavam. Zabacujem glavu, smijem se iz grla. Kažem ponekad suprotno nego se to predpostavlja.
Moji prsti u luku, zatvaraju liniju ljepote.
Ne mijenjaj ne mijenjaj položaj
Draga Snježa. Jedina čestitala proljeće. Ti si znala što mi znači...Što se mene tiče proljeće je došlo. I ne kako sam naivno mislila da će doći, personificirano u nekoj Osobi (a i zašto bi napokon?). Došlo je na najprekrasniji način - s idejom o putovanju kojoj sam rekla da ću se opirati. A naravno da nisam.
Ness - tenx za second opinion. Moramo razgovarati. Ili ne. Samo to želim.
Post je objavljen 22.03.2006. u 11:52 sati.