Danas sam nekak prazan. Sve mi je ravno i boli me kurac. Ono kaj želim se ne dešava. Brijem da se ne bu ni deslio. Jebi ga. U principu, ono kaj bi mogel napravit je tipično muški bijeg. Otić u lokalni, zapit se ko svinja i urlat neartikulirano sa svojim neandertaskim frendovima o Dinamu, o Bruninoj tek rođenoj kćerki, o jebenom autu, kladionici, nogometu, bubnut koju partiju bilijara. U rundu za sve, naravno. Mogel bi se uvaljat u svoj mazohizam, reći sam sebi kak sam zapravo sjeban i kak nemam sreće u životu.
Istina je, zapravo, da nisam ja taj koji je sjeban. Moje najbolje joj nije bilo dovoljno. Njen problem. Ne moj.
Pa bum, umjesto da se napijem ko guzica, danas uzel dobru knjigu, skuhal si čaj i ne bum mislil na nju. Vjerojatnije je, ipak, da bum samo uzel dobru knjigu i skuhal si čaj.
Od nekih stvari se ne miče sam tak. Od nekih stvari se ne miče nikad.
Jedne večeri
Jedne zimske večeri
U ponoć
Prevrnut ću po požutjelim
Slikama
Jedno ljeto na moru
Ona i ja
Automobil kupljen na
Kredit
Nova kuća i namještaj
Djeca
U hrpama sjećanja
Na dnu
Pronaći ću skrivenu
Tvoju sliku
I uzdahnuti teško
Kao sada
Post je objavljen 22.03.2006. u 09:51 sati.