Pročitala sam negdje da nitko nije savršen.U svima nama postoji neka tajanstvenost koja nas oblikuje kao tiha vatra.Različiti smo,neujednačeni.U životu bi trebali kliziti bez da pritišćemo kočnicu života u nama.Dakle,voziti se kroz život sa laganim gasom naprijed.Otvoriti sve opcije koje nam život pruža.Ali koga je briga za to? Stalno si izložen nekakvim ograničenjima..dvojbama..strahu..Vodimo neke bitke u nama..stalna trka s vremenom..financijaska ograničenja..kompromisi..nesuglasice..Ne znam..Nikako da u samoj sebi donesem konačnu odluku..da postavim zaštitnu mrežu..Učinilo mi se da sam je u jednom trenutku imala oko sebe..Više je nemam.Vjerovatno se moram početi ponašati drugačije. Bez analiziranja..krenuti dalje..Krenuti u život bez noge na gasu..
Post je objavljen 22.03.2006. u 09:16 sati.