sjećate se onog mog paklenog morskog vikenda od prije par postova (sad bi tu išao link kad bih ga znala staviti)? uglavnom, ona nadobudna domaćica čiji je životni smisao "uveseliti svog muškarca". valjda žena uči na pogreškama. naime, u njenom rodnom gradu imam rođaka koji poznaje njene roditelje još od malih nogu. tako i zna sve što se s njom dešavalo. a dešavalo se slijedeće: djevojka koja u ovim trenucima broji 26 godina, iza sebe ima jedan propali brak.
naime, bila je udana za jednog pristojnog seoskog dečka kojemu je upravo to bila najveća mana - bio je dečko sa sela što se bavio poljoprivredom. a ona, kao velika dama iz malog mjesta, smatrala je kako joj je ispod časti pomust i napojit krave. zamisli samo šta će ljudi pričat ako se uhvati poštenog posla? 
nije problem u tome šo ona već ima jedan brak iza sebe već je meni toliko solila pamet kako ništa ne valjam i kako će me dragi (nazovimo ga robi) zbog toga svakog časa ostaviti. draga moja, da si bila tako dobra kao što se predstavljaš, još bi bila udana. a to joj je valjda jedini cilj u životu. razumijem, kad ne ide, ne ide, ni ja ne bi ostala s nekim ako mi ne valja. ali zašto onda biti toliko dvoličan? kakav je to brak u kojem ti muž živi na selu a ti sa svojim roditeljima? odmah mi je bilo lakše kad sam shvatila da žena nije baš sva svoja i da robi ipak ne ide nikuda.