Svaki put kad čujem I Bet You Look Good On The Dancefloor, pred očima mi se stvori jedna te ista, vrlo živa slika: ja u srednjoj školi. U sali za fizičko, na strunjači. Making out. With a girl.
Obožavam tu stvar.
A moja srednja škola je bila mnogo cool. Preko dana klasična gimnazija (dve godine latinskog!), a uveče klub. It's true! Možda ne baš pravi klub, ali mesto za izlazak. Podrum u stvari. Ali bilo je muzike, mrak, alkohol, sve po redu. I onda, nije bilo teško šmugnuti iza ugla, uz stepenice (sa crvenim tepihom u posebnim prilikama) - desno, desno, pravo - i naći se u sali za fizičko.
Ne da se ona gore scena ikada desila, ali eto, nekako mi se tako javi kad slušam tu pesmu. Možda je to zbog toga što su Monkeys tako mladi? Ili zbog onog slatkog i dirljivog I wish you'd stop ignoring me, because you're sending me to despair? Ili onog Stop making the eyes at me, I'll stop making the eyes at you/And what it is that surprises me, is that I don't really want you to - to mi je baš slatko. Ili bubnjevi (obratite pažnju na tu killer drum sekciju!)? Nemam pojma. Znam samo da sam u stanju da čujem tu pesmu pet puta za redom.
Evo i sad je slušam.
A sad Still Take You Home.
It’s ever so funny, I don’t think you’re special I don’t think you’re cool
You’re just probably alreyt, but under these lights you look beautiful
But I’m struggling, I can’t see through your fake tan
And you know it for a fact that everybody’s eating out of your hands
What do you know?
you know nothing
But I'll still take you home
Post je objavljen 22.03.2006. u 08:22 sati.