Kad zadrhtim u tvojim rukama nježnim,
Kao da se lahorom zalelujala jasika mlada.
Ljubavlju nošeni, dodirima tijela ovjenčani,
Na put do zvijezda ova strast nosi nas tada.
I nema više obuzdavanja ni povlačenja iz ovog.
Dok ne osjetimo oboje onaj vrhunac u sebi.
U ovom slatkom predavanju dvaju bića,
Ti zauvijek pripadaš meni i ja samo tebi.
I više ni ne znam dodirujemo li se tijelima,
Ili se milujemo pogledima što vatrom gore.
Samo osjećam tisuće zvukova u ušima svojim,
I tisuće bljeskova vidim kao u odsjaju zore.
Može li ljubav riječima govoriti ovako snažno,
Kao što govori šutnjom, pogledom i tijelima?
Može li se iskreno duša duši predati govorom,
Ili se to može samo ljubavlju, dodirom i djelima?
Uz tebe sam sretna, osjećam se poželjnom i mladom,
U rukama tvojim ponovo postajem putena žena.
Sve svoje osjećaje, sva čula i sve što posjedujem,
Darujem ti, srećo moja, poklanjam za sva vremena.