Marketing
Ribica
Jesam, jesam vidjela sam ju.....
Prije par dana pisala sam post o Arsenu Dediću i o tome kako je skladao muziku za tu kazališnu predstavu. Danas sam je sa svojom svekrvom otišla pogledati u INK. Kako je predstava imala svoju praizvedbu u subotu a premijeru u nedjelju, danas je bio već četvrti dan kako se daje pa nije bilo gužve. Čula sam da su kritike podijeljene, neki je hvale a neki kude i tvrde da je dosadna.
Kako bi donijela svoj nepristran sud o tome, udubila sam se u predstavu i zaključila da je dobra i da ima svoju poantu....svoju tragičnu priču koja je aktaulna bila nekad u vrijeme nastanka ovog djela jednako kao i danas.
Tema je žena i njen život i nastojanja da se udomi i što se zapravo dešava onim nesretnicama u životu koje to ne uspiju. Glavni lik, Lucija Šerbedžija vjerno i srčano interpretira život te žene koja odlazeći na pecanje sa posljednjom muškom uzdanicom u svoj budući bračni život odaje svoju tešku životnu priču ribici koja nikako da zagrize njen mamac. U isto vrijeme na drugom kraju njen Piero lovi svoje ribice....no one izgleda nemaju rep......
Kazališna predstava na maloj sceni ide do te mjere da se u jednom malom djeliću prožima sa publikom. Taj lov na ribice sa dvije noge glavnog muškog lika kojeg glumi glumac Joseph Nzobandora-Jose, sažeo se u ples sa izabranim osobama iz gledateljstva. Slučajno sam,ja prva bila izabrana za jedan ples na sceni budući da sam sjedila u prvom redu. Bilo mi je malkice neugodno, no izdržala sam i otplesala par krugova sa glumcem. Nakon toga, hvala bogu bio je red na slijedeću gledateljicu pa sam mogla odahnuti i otpuhati tremu.
Za to vrijeme Lucija se pripremala za završnicu koju je odigrala savršeno. Na kraju, kad je podastrla cijeli svoj život ribici koju lovi uspjela....ulovila je ribu...ribetinu...veliku kao pola njene ruke. I taj uspjeh, taj konačni uspjeh nije imala sa kim podijeliti...Piero joj se nije odazivao, a ona je shvatila da je u stvari pored svih svojih muškaraca u životu i nastojanja da bude voljena i zadovoljna žena, na kraju ostala samo jedna jadna, isfrustrirana i jako, jako usamljena osoba.Odjevena u vjenčanicu konačno je sebi priznala da je USAMLJENA i otrčala sa scene.
Dojmila me se predstava jer sam je proživjela gledajući je očima jedne žene. U isto vrijeme, nisam sigurna kako je to shvatio muški dio publike. Meni osobno predstava nije bila nimalo dosadna, niti loša i ozbiljno me se dojmila, a muzika koja se provlačila kroz cijelu predstavu je naprosto dočarala dušu glavnog ženskog lika.Bravo za Arsena, on izgleda dobro poznaje žensku dušu te je lako mogao pretočiti u note.
Među gledateljima sam primjetila i Sašu Broz, kojoj moram čestitati na hrabrosti da ovo naše kazalište digne iz učmalosti i postavi na noge kako spada.
Post je objavljen 21.03.2006. u 23:55 sati.