Marketing
wild Indiana
Indiana.
Kad sam ju upoznala bile smo curke od sedamnaest. Visoka vitka prava crvenokosa ljepotica.
Imale smo zajedničku prijateljicu.
Dugonogu Indianu sam potpuno zaboravila.
Sva je bila u nogama , činilo mi se da su joj duge onoliko koliko sam ja visoka.
Mogla je stati pred zid i podignuti nogu gore.
Netko mi ju je spomenuo prije desetak godina.
Navodno joj je umrlo dijete.
Indiani su leđa bila išarana ožiljcima ,kao iz filma o američkim robovima.
Dugi bijeli tragovi udaranja. Trajna uspomena na rano djetinjstvo i roditelje.
Opasna je bila , svi su strepili pred njom , agresivna , nije se nikoga bojala.
Sukobe je rješavala udarcem nogom.
Pravi ženski karate kid.
Bez milosti ili osjećaja da li će trajno nekoga povrijediti.
Živjela je u domu.
Voljeli su ju na neki način odgajtelji i drugi štićenici , bila je u stvari vesela i nasmijana…do njenih žutih minuta…koje nisu bile česte koliko zastrašujuće.
Nitko joj stručno nije pomogao.
Imala je dečka , mlatila se s njim iz ljubavi,prava škorpionka.
Takvu su ju u osamnaestoj sprdekali na ulicu.
Nitko joj nije pokazao bolje , nije ni znala za to.
Prema meni je bila fina , bila sam joj interesantna ,voljela je brbljati samnom.
Ipak to njeno crnilo bilo mi je preteško , nisam se mogla nositi s time.
Željela sam sebi lijep i nježan svijet , a njen glib bio je njen dom.
Sve ostalo bilo joj je neprirodno.
Otkud mi sad Indiana…
Prošle subote u crnoj kronici pisalo je o njoj.
Neko nacugano društvo , napao ju tip , odrezao kosu nožem.
Indiana mu otela nož i probola ga dvaput.
U policijskoj stanici udarcem nogom prevrnula stol , odletio na službenicu.
Teškom mukom svladali ju jedva muški policjoti.
Život po klišeu.
Nadam se da nema djecu.
Šteta Indiana , nikad nije voljela sebe.
Post je objavljen 21.03.2006. u 23:48 sati.