Marketing
.:.tHe pRoDiGy.:.
Evo i napisao sam post o mojoj najboljoj grupi: jedni i jedini THE PRODIGY...slusam ih vec duze vrijeme a najbolja pjesma je zasigurno Vodoo People!
The Prodigy je uvijek bio i biti ce Liam Howlett, ma koliko on to osporavao svojim govorkanjem tipa; "It's always 'bout the band". Liam Howlett pumpa beat još od dalekih početaka 90-tih, a grupa se okupila negdje daleke 1988. godine kada je Liam bio DJ u klubu "The Barn".
Tadašnji "plesači" u klubu bili su Keith Flint i Leeroy Thornhill. Igrom slučaja Keith je zatražio Liama da mu snimi nekoliko mixeva njegovih najdražih pjesama - Liam je složio svoj session i dodao još svoje 4 pjesme na B-side. Na kazetu je napisao "The Prodigy" (ime synthesizera koji je koristio - Moog Prodigy).
Keith i Leeroy su poslušali kazetu nanovo i nanovo i toliko im se svidjela da su jedva čekali slijedeci session u "The Barn-u", samo da bi popričali s Howlettom o novom projektu - nagađate, osnivanju banda. Osnovna ideja je bila da Liam radi muziku, a Keith i Leeroy bi plesali kao backup bandu. Tada ih je bilo četvero, Liam, Keith, Leeroy te plesačica Sharky i skupa su osnovali ono što je danas po nekima u svijetu poznato kao najbolji elektronički band svih vremena - The Prodigy.
Njihov prvi koncert bio je 1990 u Dalston's City-u. U to vrijeme Liam je shvatio da njegova muzika i pokreti plesača nisu dovoljni te ono što je stvarno bilo potrebno je bio MC (Master of Ceremony). Njegova potraga dovela ga je do Keerya Palmera, poznatijeg kao Maxim Reality koji je ušao u grupu odmah nakon što je Sharky izašla.
1990. Liamu je prišao record lable "XL-Recordings" te je tako 1991. godine snimljen i izdan prvi single "What Evil Lurks" koji je odmah postao klasik na tadašnjoj rave sceni. U samo nekoliko mjeseci The Prodigy je izdao singlove "Charly", "Everybody in the place", "Fire" i "Jericho" - ubrzo nakon toga i svoj prvi album "Experience" (odmah prozvanim najboljim albumom godine).
1995. godine, The Prodigy je izdao svoj drugi album "Music for the Jilted Generation" koji je imao nešto grungea u sebi.
Dugo očekivani nastavak MFTJG-a je izdan 1997. godine pod nazivom "The Fat of the Land" i upravo taj album je zaslužan za upoznavanje Amerike sa elektro/techno/big beat zvukom. FOTL je imao uber uspješne singlove poput "Breathe", "Firestarter" i "Smack My Bitch Up" koji se još dan danas pojavljuju u mnogim medijima. FOTL je bio na prvom mjestu ljestvica nekoliko mjeseci zaredom.
U meduvremenu, Leeroy odlazi iz banda i formira svoj band "Flightcrank".
Nakon stanke od 5 godina, Liam je izdao single "Baby's Got A Temper" - nešto drugaciji zvuk nego prije, no po mnogima veliki promašaj. Liam je i sam priznao cinjenicu da su se sa BGAT-om samo udaljili od svog cilja, a to je dodati nešto novo. BGAT je zapravo bio parodija na "The Fat of the Land", a to je bilo jednostavno neprihvatljivo za marljivog Liama.
U ljeto 2004, tj. u svega nekoliko tjedana izlazi album "Always Outnumbered Never Outgunned" koji donosi nešto kompletno novo od "The Prodigy"
Post je objavljen 01.04.2006. u 08:00 sati.