Marketing
Prvorođenac
Son of a b....!! Evo ja, odupirem se godinama tom blogu, ne želim da svijet doznaje moje pervezne misli. Konačno popustim i odlučim eto nešto napisat i već na prvoj crti mi upadne ćaća u sobu, kao da je racija! Close, minimize, shut down....! Osto je par sekundi, dovoljno da me zajebe i da se moram ponovo logirat i sve. Reason za ovo je moja Mater Familias koja je nakon nedavne afere s blogovima rekla da bi ona povješala sve te budale koje drkaju po kompjuteru i pišu blogove. Što bi tek rekla da zna da njen sin upravo to čini, ove sekunde (piše post, to jest)? Ne želim znat. Mater Familias je vrlo inkvizicijski nastrojeno biće, upravo kljuje prema banji, pokraj moje sobe, miš je na minimize,.... čeka anksiozno... Škripi daska od zahoda, znači imam desetak minuta, Mater će riješavat križaljke.
Dakle ja, i moje perverzne misli. Ne toliko perverzne nego ironične. Kako ne bi bio ironičan kad idem u klasičnu g. gdje sistematski isisavaju svu radost iz tebe i ostaje ti jedino da zajebavaš sve oko sebe da i sam ne popizdiš. Zna Surlaba kako je to, ona je moja jutarnja praznilica (nije tuta nego ventil za jadanje
). Ona je, srećom, i sama takva (iako to ne želi priznat) pa me razumije. Nek mi imamo jedno drugo za kukat u 7 ispred zgrade!
Današnji dan me baš nešto razveselio. Dobio sam topčinu iz domaćeg iz grčkog (jebi Antigonu Edipe, imam ja važnijeg posla), nisam skonto matematiku (ništa novo, još drpim jedan s polugodišta), pisali test iz zemljopisa (odgovori na nivou čovjeka s i.q. -1,5: "Jadransko more je dio Sredozemnog koje je pak dio Atlantskog oceana, ima mnogo riba i nije baš čisto") Nadam se profesorovom smislu za humor (čovjek je bio s Pauzom, valjda ga je razvio!). Jedino što me oraspoložilo je 5 iz biologije. Nakon što je profa konačno smirila razred (ovaj put je zaboravila ježa. Da, ima gumenog ježa kojeg je vjerojatno drpila nekom kučku i kojim cvili da nas smiri. Ko bi reko da smo maturanti, prije kontingent debila), mogo sam ispričat sve o zubatom stvorenju koje se ubijalo s grana svaki put kad je pokušavalo poletit i koje je (nekim čudom) postalo ptica. Ja sretan. Ali ne zadugo. Sutra je novi dan, Ljubljana će me opet silovat Lidranom i meni će puknut film i opet ću napisat neku zadaćnicu u kojoj doslovno popljujem cijelu školu i koja će postat interni hit (to se, naime, dogodilo sa zadnjom). Kako ljudi ne shvaćaju? Ako sam reko NEĆU, to ne znači "možda" ili "razmislit ću", to znači N E Ć U !!!!!.
Mala pauza, ćaća upravo rovi po sobi, traži, vjerovali ili ne, crni flomaster. Da naravno, ja inače svaki dan crtkaram flomasterima i crtam kućice i leptiriće.... ODAKLE MI FLOMASTER JEBEMU, PA NEMAM TRI I PO GODINE!! Eno, našo je nešto, ode s tim. Ne zanm čemu mu treba i što radi. Neznanje je blaženstvo. Onda sam ja svetac, ništa ne znam! Do me dovodi do mature. Do nekidan sam bio lagano nervozan ali otkad nas je Ljubljana pokušala utješit ("ništa se vi ne brinite, ja ću vam pomoć, to je samo 100 pitanja, sve četiri godine, tona i po dodatne literature, komisija od milijun krvoločnih kerbera, kidanje glava, bacanje u bezdan...") Poslije sata razred je bio katatoničan, vjerojatno su kroz misli sviju prolazili omče, Boninovo, tablete, giljotine... Meni je svejedno, ako ljosnem, upadam kod Ljubljane da joj malo pokvarim prosjek razreda (no offense, Surlaba). Ne da mi se više srat, ovo je vrlo vjerojatno prvi i zadnji post. Očekujem jedan komentar i to tvoj, Surlaba. Ako ko navrati nek si da oduška. Until next time...
Post je objavljen 21.03.2006. u 19:22 sati.