Biljka koja je poznata širom cijelog svijeta, a jedan od srodnika ove biljke je i papirus. Budući da potječe iz močvarnih područja voli vodu tako da je jedini uvjet njezinog preživljavanja stalno mokro korijenje.
U narodu je negdje zovu i biljka kišobran zbog zrakastog zelenog lišća koje izrasta iz vrha stabljike. Javljaju se i mali smeđi klasasti cvjetovi. Može narasti do metar u visinu.
Treba je staviti na svijetlo mjesto, jer u sjeni će sporije rasti i izboji će biti manji i rjeđi. Možete je držati na otvorenom no početkom jeseni unesite je u kuću jer temperatura ne bi smjela biti ispod 10 stupnjeva C. Držite je daleko od izvora topline (radijator, peć).
U podlošku uvijek mora biti voda kako se korijenova bala ne bi isušila. Ako je bez vode ubrzo će listovi požutjeti.
Od travnja do rujna prihranite je svaka 2 tjedna tekućim gnojivom, a tokom mirovanja jednom mjesečno.
Nemojte je presađivati u prevelike lonce jer voli biti sputana.
Razmnožava se dijeljenjem korijena ili stabljikom. Odrežite stabljiku na čijem su vrhu cvjetovi ocvali, zatim odrežite listiće na polovinu njihove duljine i taj "kišobran" naopačke (tako da peteljka viri iz vode) potopite u vodu kojoj ste dodali grumenčić ugljena. Posudu s vodom i biljkom držite na svijetlom mjestu, a vodu mjenjajte svkih 5 dana. Mlade biljčice pojaviti će se pri bazi listova. Kad svaka dobije po 4-5 listića presadite u male lonce, zalijte, nemojte zaboraviti vodu u podlošku pa odrežite staru stabljiku.
Ako vam se desilo da je biljka tokom zime propala jer joj je bilo prehladno pokušajte je oživjeti na slijedeći način. Odrežite sasvim propale stabljike, stavite lonac da stoji u vodi i ako je na toplom biljka bi se trebala probuditi.
Post je objavljen 21.03.2006. u 19:33 sati.