pisat ću vam o prijatelju jednom... ne znam zašto... valjda zato što sam kod prijateljice pročitao jedan post za koji mislim da se odnosio na želju za životom.... koja me podsjetila na prijatelja... Milana Vilu... legendu... malo tko vam u ovom već toliko puta spomenutom krateru tenji ne zna za njega pa i dalje. Bio je pozitivac, mada tako nije izgledao. Mnogi su ga osuđivali zbog ponašanja, a bio je dobrica čak i jako ugodan i pristojan prema starijima. Kao klinac išao je sa mojim burazom u razred, a prema meni se odnosio kao da sam mu mlađi brat. Bio je mladi fakin... to je i ostao. Taj je bio propucan sa par metaka još u djetinjstvu dok se igrao sa prijateljem i kalašom... pretrpio operacije i jedva preživio... do kraja života je od toga vukao posljedice... u par navrata je imao saobraćajke... u jednoj je dečko koji ga je vozio ostao zdrobljenih nogu... njemu ništa nije bilo... u jednoj su završili u dubokom kanalu punom vode... pijani ko stoke... preživili su. Nije mu bilo strano provesti noć u muriji zbog kojekakvih gluposti koje je radio. O, taj je znao piti... jako. Uživao je u vinu, uživao u životu, živio brzo za razliku od svojih vršnjaka... sve je radio prije nego ti vršnjaci... sve... išao je korak naprijed za razliku od njih. Ma taj je znao sa 50 maraka u džepu sam stopat do Minhena i sutra-prekosutra se vratit tek tako. Iako je od kad je bio propucan imao jednu ruku puno slabiju od druge... suvlju i manje razvijenu... koju je uvijek držao u džepu (sad zamislite Napoleona sa rukom u džepu) bio je izuzetno spretan, brz... na nogošu je bio kao zvrk.. a uvijek sa rukom u džepu. Nikad mu to nije smetalo... bio je faca... uvijek. Takve sitnice njega nisu mogle pokolebati. Još uvijek je živio brzo. Tako je i završio.
Znate kako sam se osjećao kad sam čuo da je imao 3 saobraćajku? Nikako! Čuo sam to preko telefona... čuo sam i ni na tren nisam pomišljao na nešto ružno niti vjerovao da se njemu može nešto dogoditi. Pomislio sam: "ha ha ha... kreten... opet... nemogu vjerovat" Tek za koji sat sam shvatio to u svojoj glavi, kad sam čuo da ga nema više. Da je od udarca slomio volan, da su mu pluća otkazala... i još je zvučalo nevjerojatno. Uzeo je auto od tetke, oprao ga i onda se otišao provozati krug po selu... iako nije imao vozačku. Dečku koji je bio s njim nije bilo ništa. Zabio se u ćupriju pred jednom kućom kad mu je iz suprotne strane naišao kamion. U jednom trenu voziš nekih ko zna koliko na sat, a u drugom trenu.... nula.... ni sekundu to ne traje... samo nula.
Jel znate kako izgleda kad čitavo selo i ljudi iz okolice dođu na sahranu??? Klincu od jedva 20-ak?
Ja sam se nagledao par takvih sahrana... u prekratkom roku....a gubili smo omiljene likove iz već toliko puta spomenutog kratera Tenje previše puta.
Neznam kud sam otišao sa ovom pričom... nema nekog zaključka...
... samo ću za kraj posvetit par stihova prijatelju Vili kojeg više nema... tek tako.
"Sa trinaes sam popušio prvu pljugu,
A posle prve odma i drugu.
Jer tad,
Tad sam bio mlad.
S četrnaes sam popio prvo pivo,
A posle piva sam pio sve živo.
Jer tad,
Tad sam bio mlad.
Kad dobijem batine nisam kukao!!!!
Bio sam tučen, i ja sam tukao!!!
Jer tad,
Tad sam bio mlad.
Ja samo petnaes, ona ofucana
Hvala joj, al bila je tucana.
Jer tad,
Tad sam bio mlad.
Sa šesnaest sam prvi put ponavljao,
Pobego od kuće, i nisam je javljao.
Jer tad,
Tad sam bio mlad.
Malo sam lagao, bio sam nagao,
Nikome racun nisam polagao.
Jer tad,
Tad sam bio mlad.
Jer tad,
Tad sam bio mlad...
Post je objavljen 21.03.2006. u 14:35 sati.