Marketing
Spremati ili ne... pitanje je sad
Prvo, i najvažnije, moram naglasiti da sam veoma bolesna. Boli me grlo, curi mi nos i bole me svi mišići. Razmišljam o simptomima i zaključujem: Definitivno gripa. Samo što glupi toplomjer pokazuje 36,9 °C. Ne da ni da se pošteno razbolim, da mogu leći u krevet i kukati. Ovako, kad nemam temperaturu, nitko mi ne priznaje da sam bolesna (osim mog dragog mužića koji mi je sinoć rekao da nećak ne dolazi danas na čuvanje pa se mogu odmoriti i bolovati. Bože dragi, kako li sam ga zaslužila??!!
) i svi smatraju da i danas moram dati obol društvenom životu. Stoga pravim današnji plan djelovanja (jako mi nedostaje moje planiranje, nisam pravila plan već sigurno par mjeseci).
1. Ormari se više ne daju zatvarati, a znam da nemam što obući, pa bih prema tome morala provjeriti što se to u njima događa i možda prijaviti u Dosjee X.
2. Umivaonik je poprimio miris paste za zube od mentola. Kada ga pogledam pomislim da ukućani ove začarane kuće ni ne peru zube, nego samo malo paste iscjede tu i tamo po umivaoniku.
3. Već 3 mašine veša čekaju na peglanje i spremanje, na stolu za peglanje. Mužić se sinoć kad smo kupili rublje pitao hoće li stol moći podnijeti još jednu invaziju.
4. Znam da je sramota, ali evo priznajem da već par dana po kući viđam male loptice prašine po kutevima... Čistim ja, stvarno... Kažem da je ova kuća začarana!
5. Treba otići predati još jednu u nizu zamolbi za posao (razmišljam o emocionalnoj ucjeni, npr. da napišem Ovo je moja 1372. zamolba u zadnje dvije godine. Ako me ne primite, odsjeći ću si uho. Možda tako to ljudi rade...)
6. Moram i prošetati do biroa. Visok je datum, a ja sam to moje mjesečno gubljenje vremena potpuno zaboravila.
7. U bolnici moram pitati jesu li pronašli kakvu zdravstvenu knjižicu, po mogućnosti s mojim imenom. Od prije mjesec dana kad sam vadila krv, sporna knjižica je jednostavno nestala. Već se vidim kako prijavljujem njen nestanak u NN. Eh, što si volim praviti probleme.
8. Trebala bih stići i na jednu sahranu i misu zadušnicu. Umro susjed.
Kad sam napisala 8. točku shvatila sam da moram zaboraviti točku 9 (jedna lagana kavica za podizanje morala s aunt M. i Snješkom) pa se moram sjetiti da je odgodim. Moral će mi do kraja dana pasti u tamnocrveno...
Edit:
Bila sam predati zamolbu. Ako želim gledati pozitivno, naglasit ću da me tajnica pitala odakle sam što znači da još ne znaju (ili barem ne znaju svi) tko radi na mjestu za koje je objavljen natječaj.
Bila sam na birou. Moral (nakon izlaska) = 0.
Bila sam i u bolnici. Nitko ništa ne zna o odbjegloj zdravstvenoj.
Nisam spremala...
Edit2:
NAŠLA SAM ZDRAVSTVENU!!!! U džepu od traperica koje sam nosila taj dan. Nisam u njih gledala jer sam bila uvjerena da sam nosila sive hlače bez džepova, a kad ono... Opće veselje u familiji. Volim kad ih razveselim
Edit 3:
Zaboravih ubilježiti:
Umro Hojak. Ništa od bolnice...
Post je objavljen 21.03.2006. u 11:22 sati.