Marketing
""""""""Domino (d)efekt"""""""""""
Jučer je bio jedan jako dobar film koji jos nisam pogledao, ali čuo sam da je jako dobar. I tak ja jučer gledam taj film. Dakle radi se o «Domino efektu». Film me je jako inspirirao za današnji post, jer se gotovo mogu identificirati sa glavnim junakom filma. Dakle film poćinje sjećanjima dječaka iz djetinjstva koje je bilo puno trauma i depresija koje su mu obilježile djetinjstvo. Npr. pedofilni otac njegove naj frendice ih je snimao gole, brat njegove naj frendice mu je zapalio psa, stavili su dinamit u sandučić i poginula je mlada žena sa svojom bebom itd. Majka mu kaže da se sele, a on svojoj naj frendici i jedinoj ljubavi govori da će se vratiti po nju. Nakon 7 godina čita jedan od svojih dnevnika i upada, te ponovno proživljava to svoje sjećanja sa sitnim promjenama koje se odraze na budućnost. Tako pokušavajući promijeniti sve loše u prošlosti dobiva sve goru i goru budućnost. Nerealne situacije poput odlaska u zatvor, pušenja kite zatvorenicima, u jednom je slučaju čak bio bez šaka. I film završava tako da može na samo jedan način biti dobro za sve. A to je da se odrekne svoje jedine i najveće ljubavi.
On to čini, i tako završava film. Junak je morao žrtvovati svoju sreću za dobrobit obitelji,prijatelja i svoje budućnosti. No on ostaje bez ljubavi.
Ponekad se i ja osjećam da ja moram biti nesretan da bi ostrali bili sretni. Moram se žrtvovati za dobrobit drugih.
Čuo sam svašta o sebi. Da sam licemjeran. Licemjeran? Da... Zašto? Pa ono rečeno mi je da glumim bedove i depresije, da sam jako hepi itd. Subota je i vani sam sa frendovima. Ako sam u bedu zar da to prenosim na druge? Zar bi i drugi trebali bit u bedu jer sam ja... Naravno da ne... Stisnem zube, nasmijem se sa njima, nakar mi u duši nije tak... I tko ima pravo govoriti i prosuđivati moja unutrašnja stanja? Nitko ne može znati kako se ja osjećam osim mene, pa tako da nema pravo govoriti o mojim osjećajima. Za sada nema ljudi koji čitaju misli. Tako niti nitko ne može procijenjivat moje osjećaje. Možda mi djed umre i ja budem plesao na fešti i pjevao i veselio se.
Svi ce mislit da sam hepi. No u duši mi je mrak i tuga jer sam izgubio voljenu osobu. Djeda...
I zašto su svi usredotočeni na druge? Zašto svatko prvo gleda u tuđe dvorište, pa tek onda u svoje? Zato jer ne vidi problem koji mu je pred nosom.
Gledam svake subote djecu po gradu koja su pijana, padaju po podu, sva su blatna, viću.plaću deru se.. I tako svake subote.... Sustavno uništavaju sebe i našu državu, roditelje.... Nek se probaju zamislit... Kako će za 4-8 godina morat biti odgvorni ljudi koji će imati odgovoran posao i neće imat taticu i mamicu da im udovolje za svaku sitnicu koju sprdnu. Neki se ne mogu zamislit. E pa budućnost je vrlo blizu,svakom od nas. Zato bi bilo bolje čim prije steći neku samosvijest o sebi is vojim postupcima. Osamostaljenje i odgovornost je put ka sreći.
Post je objavljen 21.03.2006. u 09:59 sati.