Čekamo autobus za koji unaprijed znamo da neće doći. Jednostavno, s autobusima nemamo sreće. Pogotovo ja. Na autobusnoj stanici, ako tako mogu nazvati klupu čiji se izgled ne slaže s pojmom: nas dvije, dva Kineza , pijanac, neki čudan tip i još jedan čudan stari tip. Diskretno se udaljavamo od ''ekipe'' i T. diskretno steže u ruci ručke svojih vrećica i izgleda smiješno dok, sva onako sređena,pruža palac i stopira. Umirem od smijeha, a ona kaže da će me ostaviti samu ako netko stane. Imamo kriterij, ne zaustavljamo muškarce ni stara auta (valjda si taj luksuz možemo priuštiti). Ali se pokazalo da su žene za volanom nemilosrdne prema ženama (zgodnim) autostopericama:) I u tom subotnjem poslijepodnevu poželim imati nešto da zabilježim taj trenutak, riječi (ni)su dovoljne…:)
Post je objavljen 20.03.2006. u 23:03 sati.