Dolazenje do Marisi-Brus-Cimer-Gruzijac voda je uvijek delikatna radnja. Obicno se usplahirim docim zazvrndam na zvonce. Dok se vrata otvaraju jos jednom kulerski zamahnem svojom grivom, zlu ne trebalo i ulazim. Prvo sto napravim (osim sto se iscmacem s Marisi i osim sto me obicno ispickara jer joj ne donesem sve sto je trazila) jest da sramezljivo pogled uputim prema Cimerovim (obicno zatvorenim) vratima. Ovog puta zlokobna sutnja se bila obavila oko tih upravo spomenutih vrata. Dakle, nema ga. Suza u oku, klecanje u koljenu. Primijetih ovog puta ni da Brusa ne bijase na vidiku pa priupitah veselo di je. Saznah da je bio u procesu dizanja raznoraznog zeljeznog materijala. Ponovo gradi prsa i misice, obavijesti me Marisi sa neskrivenim ponosom. Ajde, mislim si, neka, neka se mladi vesele i pipaju kad me nema.
Nakon reda mog zanovijetanja "DI CEMO? GLADNA SAM!" Marisi me zabezekne sa izjavom da je ona vec jela - i to gruzijskog restanog krumpira. Dakle, prckala je jadnom Gruzijcu po veceri. Sramota! Ja, naravno, nisam nista prckarala vec sam se bila izgladnila do koske. Imadoh i Cadbury's cokoladna jaja koja htjedoh podvalit Brusu da se najede, ali Marisi je bila ostra: obrecnula se na me' rekavsi da se Brus ne smi debljat i da micem ta jaja sa madraca. Da, a Bajadere sam joj mogla ostavit!
Slijedi red foto sesna obavljenog u kupaonici, po obicaju (Marisi me strecala te iz ovog, te iz onog kuta), red svlacenja, golotinje, oblacenja, tandrkanja po visokim petama ("Os obuc visoke pete?" pitam je nadobudno. "A ne, ti sh", kaze ona). Malko skicah Brusove cipele i zamijetih havaianas japanke. Bijele. Momentalno mi se bilo smucilo. Ali svejedno zapitah da li i Cimer nosi takva stravouzasna obuvala. Navodno da da, ima ih 3 para. I da ih navodno i Gruzijac, aka njegov(a) zarucni(k)ca, ponekad nosi. Ove Cimerove. Sad mi je momentalno vec bio pao mrak na oci. Vrijeme je bilo da se krene.
Docupkasmo po ledari do tajlandskog restorana koji je kao jeftin. U odnosu na centralni London. Zasjedosmo i odmah se zabuljismo u par do nas. Nesto kao ljepotica (ona) i zvijer (on). Konverzacija je bila zapecacena socioloskim seciranjem oblika spolnog organa zvjeri: velicina, oblik i debljina. Da bi se onda procesom dedukcije doslo do slijedeceg zakljucka: tanak, ne velik, sa vrhom ko gljivin klobuk. Ova teorija gljivinog klobuka nas je dotukla, te se nismo bas bile u stanju koncentrirat na ista drugo. Marisi je cak gestikulativno isla crtat gorespomenuti klobuk po stolu, poradi lakseg razumijevanja. Htjedoh samoj sebi slomit lakat samo da mi vise nije taj prizor u glavi
No, malko smo se uspjele pribrat kad je dosla krkacina. Ona dobra, tajlandska. Onda smo se unijele u krkacinu: prvo sa prstima, pa jedna drugoj "Nu probaj moje", pa glasno mljackanje, mrvljenje, oglasavanje nekim zivotinjskim suglasnicima. Kokteliziralo se isto tako. Bijah razocarana jer je Marisi dobila dvije ovece slamke koje se mogu savijat. Ja dobih neke 2 male, mislis, neke cackalice. Ali posto je Marisi dobra dusa dadne mi jednu koja se moze savijat. Veselih se ko dijete u vrticu. Lako je mene zadovoljit.
Konverzacija je postajala sve zanimljivija. Marisi je svako malo obznanjivala cinjenicu kako ce sad Brus doc doma sad oznojen i naradjen i kako ce mu svi misici biti razapeti i napeti i kako ce ih kad se vrati fino onako dirat. Ja sam se malko zgrozila nad tom slikom stvorenoj u mojoj glavi, ali sam se pravila kul. Ali nes' vraze Brusovih misica!
I dodjosmo do ove teme: scena, prije par dana. Glavni protagonisti: Brus i Marisi. Vrijeme radnje: nepoznato. Priroda radnje: uvertira u blud. Vremenska prognoza: ledara nad ledarama. Slijedeci dio ide u formatu dijaloga.
Brus: (skinuo se pa skoro gol osim carapa): Errrr...
Marisi: Errrr (faza skidanja: nepoznata). Errrmmm...
Brus: Errrrr, alo, meni je malko ledara.
Marisi: E. I?
Brus: A ono, hladno je.
Marisi: Daaa?
Brus: Ahem, pa ja, jel', ne bih skido carape, ako mogu, jel', ono, smrznit cu se.
Marisi: (bez rijeci; samo ga osine pogledom ispod oka).
Brus: A jebemti zivot i zivljenje! (i skine carape).
I bi' tako. Carape bijahu skinute. Blud se nastavio do logicnog zakljucka i kraja. Krkacina se privela kraju.
Ponekad tisina govori vise od rijeci. Znanstveno dokazano.
Post je objavljen 21.03.2006. u 11:27 sati.