Nema ljepšeg osjećaja nego kada nakon potpuno bezbrižnog vikenda dođeš u školu i nemaš pojma što se događa a svi nervozno pričaju o zemljopisu koji je odgođen za danas ( a ja pojma nemam) i još k tome treba neka slijepa karta koju hvala Bogu nemam! Pa onda sam i saznao da danas pišemo povijest koja je bila najavljena al svejedno sam zaboravio... već sam otpisao dan kao propao ... kad je prof. Brle rekao da našeg profa iz povijesti nema u školi da je otišao na natjecanje ... narodno veselje. I napokon doznao sam da pišemo i zadaćnicu iz rvatskog što mi je još više uljepšalo dan . Uzimajući padajući kamen kao primjer pokušao sam dokazati kako slobodna volja zapravo i ne postoji , te da je to što mi zovemo slobodnom voljom zapravo samo posljedica kompleksnih varijabli koje mi ne primjećujemo te da je sve unarprijed već zacrtano ... uglavnom nebih dalje da ne dobijem status umno poremećene osobe.
Uglavnom dan je prošao unatoč neočekivanim preprekama fantastično , a zašto ? Zato što sam se prepustio kak bi jedan moj dragi frend reko Daou iliti Taou i znao sam da če sve bit ok =) i sve je bilo ok.
Našao sam jednu prigodnu poslovicu (da zaokruzim post):
"Nešto se može naučiti i od pljuska. Kada nas iznenadi jaka kiša, obično se trudimo ne pokisnuti, stoga trčimo ulicom najbrže što možemo. Ali, čineći to i zaklanjajući se povremeno ispod krovova, mi ipak pokisnemo. Medutim, ako smo od početka odlučni, tada sigurno nećemo vrludati, iako ćemo biti jednako mokri. Shvativši to, možemo ovu spoznaju proširiti na sve što činimo." Yamamoto Tsunetomo
(svaka sličnost naslova s pjesmom U2-a je slučajna)
Post je objavljen 20.03.2006. u 21:59 sati.