Pregled posta

It was only a kiss

Tri mjeseca,tri fakin mjeseca ... četvrtina godine,tristodvadesetina mog života ... prilično dugo vrijeme , ne ?
Čovijek bi pomislio da će grč u želucu nestati ... prilično naivno.
Srćem čaj od kamilice.Volim njegov miris iako nije ni približno dobar kao od šipka,ali moram zbog prehlade.
Poslje ću si složit i jedan od šipka .Zaslužujem toliko . Umorna sam ko pas. Ne znam od ćega , danas je bio baš fino onako ljep dan.
Sve polagano , probudila sam se nakon ispunjujućih devet sati spavanja u deset , doručkovala , presvukla se i istezala se ostatak jutra na zraci sunca koja se kroz prozor obrušavala u moju sobu . U školi , nema pritisaka , jednstavno moram prosjediti tih sedam sati .
Ne znam , bilo je nekako emocionalno napeto valjda . Kad je osoba poput mene neko vrijeme posve stabilna , čudne se stvari dešavaju.
Jednostavno nekada vi morate biti najjača karika , nekad znate da drugi ovise o vama . Kakav bi ja to samo licemjer bila da nisam dobrovoljno odustala iz kombinacija ko će s kime sjedit na putu do Gardalanda . Jer nas je društvu petero . Problem je oćit .
Na kraju ću vjerojatno sjediti s tipom koji zauzme sjedalo i pola i boji me se . Weeee . Al barem super priča viceve , pa ono , ne bude takav bad . No da , nije ni to , koliko je u zraku nešto nedefinirano ,neka napetost , ko da će sve svaki ćas isparit ... a toliko bih htjela da nije tako , toliko bih htjela da smo si svi super , da niko nikome apsolutno ništa ne zamjera , da svi ljudi koje volim to i vraćaju ...
bio bi to savršen svijet , zar ne ?
I koliko god znam da sam i ja kriva za dobar dio problema , opet ... htjela bih da ljudi znaju da nije bilo namjerno . Često pokleknem pod teretom svojih mana i napuhnem se , umislim , razbahatim , mislim samo na sebe ... al nekada to je jedino što me može zadržati na površini i žao mi je što ne mogu uvijek biti tu za sve za koje bih htjela biti .
Al takva sam ... kad mi nešto ili netko nešto znaći , ja dajem skoro sve . Zato su me ljudi često iskorištavali. Trebalo je vremena da uspostavim sustav koji bi trebao blokirati te probleme te sam u mahove bila i prebezobrazna prema ljudima , ali to je sve zato da izbjegnem da ponovo postanem predmet ... Da se vratim na jednu rijeć . Odanost .
Vjerojatno rasipam život . No što je drugo odanost do kraja nego rasipanje života na nešto drugim ljudima posve neshvatljivo ?
Ako nešto znam , to je oprostiti ... nažalost većini ljudi nije stalo.. jednostavno nije stalo do ničega drugog osim vlastite guzice.
No zadnje što mislim je zamarat se njima.

Znate što sam radila u nedjelju ? Jutro odvojila da proučim wikipedijske sadržaje na temu rocka , jer ipak me sram pričat o nečemu ,a da teorijski blage veze o tome nemam . Ako vas zanima , pogledajte , ali čisto jedan od pokazatelja koliko je to zapravo širok pojam ... Beach boysi taođer spadaju pod rock . Malo se strgam od smjeha , ništa puno. Čekajte da se popnem ponovo za stol.
A popodne ... ljepo je osloboditi majmuna u sebi . Posjetila sam stare prijatelje ... orahe .
Kako je dobar osjećaj hrapave kore i lišajeva pod rukama ... isprva je išlo teško , ali to je nešto što se ne zaboravlja ...
Jednostavno sjedim na grani , tri metra iznad zemlje , uživam u vjetru koji mi udara u lice i posve predano gulim lišajeve ... nije me briga što je to uzaludan trud i pto je to posve banalno . Jednog po jednog , temeljito ... A onda silazak , jedan od najboljih djelova peljanja ... nađem pogodnu granu , odaberem stil a onda ... svijest zapravo i nema previše veze s onime što se događa poslje ...
Bila sam i na klizanju . Ako ikada idete ne klizanje , onda neka je to sada . Osim ako ste od onih žaljenja vrijednih tetkica koje se idu klizat da bi škicale komade. Najozbiljnije ... dvadesetero ljudi na ledu , dobra glazba , potpuna sloboda ... to je ono što ja zovem klizanje.
Bila ja i u kinu, da da. He i ponašala se posve noramlno . Ako je plesanje i gađanje perecima normalno . Ali Gejša je bila zbilja odlična .. onak ... schmrtc , how sweet ... nažalost taj je film bio zadnje što mi je taj tren trebalo , pa sam pala u depru i tako , al dobro je ... uspjela sam se iskobeljat natrag van i to u prilično kratkom roku.
Što samo pokazuje kako je novi sistem učinkovit.
No zaintrigirala me ona stvar s pogledom . Premalo gledam ljude u oći . To sam se posvjedočila i u jednom svom snu , al nije bitno . I tak danas čist iz fore idem ja pod geografijom gledat freaku koji sjedi nasuprot mene u oči. Điiiz , za to vam treba neka posebna mentalna energija . Sve je ok dok gleda u drugom smjeru , al kad uzvrati pogled , prvi mi ne nagon bio sakriti se pod klupu. Ono , najobičnije smeđe oči , al tako freakish feeling ... totalno zastrašujuće.

A i smislila sam u teoriji pozadinu problema s kojima se gnjavim već godinama. Dakle , što znaći kad nesvjesno imate potrebu raditi nešto zbug ćega ćete biti dijagnosticirani da ste poremečeni ? Jedan je razlog glad za pozornošću . Woo hoo , gledajte mene , ja sam poremečeni manijak i lomim si kosti . No to moram prekrižiti , budući da se ja svojom opsesijom ne hvalim , zapravo skoro pa niko ni je zna da postoji . Jedini je dakle razlog postojanje nekog drugog , manje egzotičnog problema . Samo da još skužim koji je to ...
a možda se zapravo tako samo pokušavam izvuć . Kao znate ... meni je to podsvjesno , nisam ja kriva .
Argh ... ako mi od toga mozak ne eksplodira ... onda sigurno hoće od jedne od ostalih ideja .
Dakle gledali smo dokumentarac o mjerenju vremena pod fizikom. I prema njemu je za svaku promjenu potrebno određeno vrijeme .
Ali pitanje je , kad bi se zaustavile sve promjene , bi li se zaustavilo i vrijeme ?
A i to me podsjeća na nešto s glazbenog, kao da je glazba umjetnost koja se odvija u vremenu .
Ali kad bi zaustavili vrijeme i dalje bi ćuli taj jedan ton , bi li ?Jer zamrzli bi se oni neuro-blablabla procesi . A svijest ? Hmmm ... je li svijest fizička ? Bi li nju mogli zaustaviti ? Ili ona postoji isključivo u vremenu ovisno o podražajima ... jedna , meni osobno najdraža definicija svijesti je kao subjektivan oblik života . Što je život ? Promjena . Dakle svijest se odvija u vremenu , to je očito i dokazano.
Zašto se svijest suprotstavlja fizičkom , ako je to zapravo posve isto ?
Barem ako je za vjerovati klasicistima ( koji su ako mene pitate hrpa dosadnih starih prdonja) koji tvrde da su strasti izraz fizičkih nagona kojima se suproststavljaju razum i volja , a ljubav je instintivna nagonska potraga ua savršenstvom. Dakle ako vas književnsot ne zbuni , ništa ne će =)
No da ,i ko je reko da se iz novina ne može ništa naučiti ? Ovaj sam vikend dodala još dva izraza riječniku rijeći koje mi nikada ne će trebati . Antropofagija i serologija . Mislim, kad ću to imat priliku govoriti o autocefalnosti pravoslavne crkve ...
ahhh ... just lovin' big words ...
I about sljička . Znam da je objektivno gledano iz te perspektive fizički nemoguće vidjeti noge u tom položaju ... crtala sam po sjećanju koje je poslovinčno šugavo ... a i kompozicija također ne drži baš , al meni je svejedno zakon slikica ...
i mislim da me zbilja prikazuje onakvom kakva jesam . Ništa više i ništa manje . I mislim da bi bilo vrijeme da se prestanem osjećati loše zbog toga ... bilo bi i vrijeme da prestanem tražiti snagu , podršku i odobravanje izvana te da stanem na vlastite noge... bilo bi vrijeme ...


Post je objavljen 20.03.2006. u 20:40 sati.