Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/aragorn

Marketing

Seronje!

Da, VIPnet je seronja! I to još kakav!
Zasrao mi je i privatni mobitel s onom glupom funkcijom "tko vas je zvao" i sad papci traže da im pošlajem sms na broj 777 kak bi mi isključili to sranje. Pa seronje j.... si znate koga! Mene ste našli zaje.... i zarađivat dodatno?! Fino ću napravit kao i sve više mojih prijatelja i otić na 095.....!!! 098 neću iz principa - oni su gadovi još uvijek monopolistički.
Uh....sad sam se ispuhao pa ću dalje.

Dakle....Moja upala sinusa i ja smo pri kraju utakmice. Za sad vodim no polako privodim utakmicu kraju jer ta upala ima jednog nevjerojatnog igrača. Uporan je kao mazga - gospon Kašalj. To koliko se upornosti nađe u tom igraču je nevjerojatno - nažalost igra za protivničku ekipu tako da ga čim prijeđe centar pokosim klizećim startom s leđa. To kaj mi neki moji igrači dobiju crveni karton zbog toga nije važno - oni su kolateralne žrtve. Osim toga u posljednjih par dana napravio sam pravi genocid u protivničkim redovima; pogotovo od kad sam angažirao protuživota Makcina - ak me razmete? Tko ne razme nek se obrati meni poliglotu (al sam večeras pun sebe....)

Prijavih se na postdiplomski!
Ako Bog da za 4-5 godina će vam s ovih stranica pisat dr.sc. Aragorn, d.i.g. - čovječe tko će popamtit sva ta slova uz ime?! Uglavnom, to je bio drugi put da pokazujem diplomu. Prvi je bio upis stručne spreme u radnu knjižicu i baš sam se zapitao koliko mi je taj komad papira promijenio život. Dosta, zaista jako puno. Dok nisam diplomirao živio sam u nekom grču - kojem sam dijelom bio i sam kriv - i neprestanom propitivanju sebe samoga i života koji ću voditi ako kojmim slučajem ne diplomiram. Naime, zaribao sam s odabirom srednje i posao koji bi mogao s njom raditi me nije nimalo privlačio, dapače svi mogući poslovi bili su moi odbojni.
Od kad sam diplomirao puno se toga promijenilo. Živnuo sam u svakom pogledu, a od kad sam došao na gradilište preporodih se. Kako u fizičkom smislu tako i u onom emotivnom i socijalnom. Kad pogledam unazad kao da je netko drugi čučio u meni i cijelo vrijeme bio potisnut, a sada sve više izlazi van i ispoljava svu svoju raskoš - naravno ima tu i negativnih strana ali prevladavaju one pozitivne.
Uglavnom, zaista mi se odigrava ono kaj sam na fešti nakon promocija rekao prisutnima "osjećam da zatvaram jednu knjigu - ispisanu lijepim ali i ružnim rukopisom. Hvala svima vama koji ste mi pomogli pisati je! Sad krečem na novi put, prepun izazova ali i prepun nove nade koju zaista mislim uhvatiti...nadam se da ću na tom putu i dalje iamti vašu podršku!"
Da, i dalje putujem sa istim ljudima no usput sam stekao i nove suputnike - svaki od njih me ispunio nečim novim. Zaista svaki dan osjećam kako napredujem i u struci ali i osobno - kao da postajem bolji čovjek!

Post je objavljen 20.03.2006. u 21:20 sati.