U očima iskopah čežnju i stid
pa skliznuh dolje
prema nosu.
Ostavih vratu
podsjetnik na Lestata,
poigrah se grudima kao da
život stvaram, pa dosegoh
u slobodnom padu
iluzije tajni skrivenih
između koraka.
Pustih slamke spasa koje
grčevito držah i
nastavih padati.
Počela si svirati flautu
naše mistične zemlje,
pjevala si o nekim
začaranim trenucima,
a ja sam letio između
bedara i usana da
napokon otpočinem.
Kraljice noći,
tvoja arija traje
bez prestanka.
A mene ptice
i dalje bude.
Post je objavljen 20.03.2006. u 20:51 sati.