Marketing
Planica i žestica
Skijaške skokove obožavam odavno. Još k'o dijete sam počeo pratiti ove štrkljave luđake kako se strmopižđuju niz razne svjetske skakaonice. Uredno sam to pratio na TV-u al' nikako otić vidjet to u živo. I napokon se dogodilo. Ovogodišnja završnica Svjetskog kupa na Planici.
A Planica, jebeno impresivna, najveća letaonica na svijetu. Luđaci kreću s vrha planine da bi doletjeli u podnožje. K'o da se zapičiš sa Sljemena i doletiš telemarkom na Trg Bana. Dobro, serem, ne baš tako ali jebeno.
Krenulo se oko 5 u jutro, što automatski znači da se tad i popilo prvo pivo. Dešavalo mi se milion puta da u 5 u jutro pijem preko-deseto pivo, ali prvo, to već rjeđe.
Stigli smo na vrijeme, taman na početak natjecanja. Neću pisati kako smo upali jer ne znam dal' bi trebali bit ponosni kako smo snalažljivi ili bi nas trebalo biti sram jer smo Balkanci koji uvijek iskemijaju džabe upad. Al' dobro, tih 15 eura namijenjenih upadu ionako sam im ostavio na šanku.
Atmosfera, totalno ludilo. Moram naglasiti da kad dolaziš na Planicu slobodno možeš unijet svoju cugu. Tako su s nama ušli i hektolitri piva a bogme i žestice u obliku rakija. Biska, orahovica, travarica. Milina.
Deset u jutro, a tamo oko 30 000 pijanih ljudi. Muško, žensko, mlado ,staro a sve zgaženo.
Navija se apsolutno za svakog 'ko ima muda spustit se od gore. Svaki skok se pozdravlja i nagrađuje pljeskom i pijanim urlanjem.
Tako dvije serije piješ i urlaš, odlično se zabavljaš, svi su ti super frendovi jer su pijani k'o i ti, odnosno k'o guzice.
Pobijedio je, inače rekorder skakaonice, Norvežanin Bjoern Einar Romoeren sa dva odlična skoka od 224 m.
Ustvari bio je to dan Norvežana jer su među prvom petoricom imali trojicu. Drugi Ljoekelsoey, peti Ingebriktsen. I onda, naravno, svakog Norvežana kojeg vidiš pijano mu se dereš Norge, Norge a on se smijulji i govori ti da je i Slovenija super. Na to mu odgovaraš da si iz Hrvatske i dereš se Janica, Janica. On više ništa ne kuži i nije mu jasno koji kurac ti iz Hrvatske tu radiš jer nije ovo slalom.
Nakon natjecanja pijanci se sele u ogroman šator. U šatoru štala. Cijela pijana Europa gizdavo poskakuje na jodlanje nekih domaćih jodlerskih bendova. Svi sretni i veseli k'o da se u ponedeljak ne radi.
Povremeno ti uleti nekakav pijani Boštijan sa kanistrom vina i puni ti muda i ne kuži da ga zajebavaš. Ali sve je to simpa i sa dobrim namjerama. Uglavnom sve je totalna pozitiva.
Kasnije smo nastavili piti u Kranjskoj Gori u birtiji. Neki od članova CRO ekspedicije su si i odspavali na stolu a pojedini su bili koliko toliko prisebni da su primijetili pobjednika dana Romoerena i ušićarili fotkanje.
Na kraju u busu za doma još malo udri po viskiju pa doma još koja pivica u kvartovskoj birtiji i napokon oko jedan u noći završava cuganje koje je počelo dan ranije u 5 u jutro.
Treba to i izdržat ali nema te sile koja će me spriječiti da odem i sljedeće godine i one poslije i one poslije......
Svima bih vam preporučio isto jer je takav doživljaj k'o da ideš na neki veliki koncert ili rock festival. Brdo cuge i veselja.
Na kraju veliki pozdrav cijelom busu i vidimo se druge godine na Planici i žestici.
Post je objavljen 20.03.2006. u 21:04 sati.