"Being Googled can jeopardize your job search" - zanimljiv clanak. jedan od tisucu slicnih. blogate li, svakako procitajte.
primjer bloga za prosvjetne djelatnike i ucenike. tko zna, mozda nekog nadahne ovaj primjer. hmm, ili mozda blog profesora matematike?
Educating the Net Generation - besplatna knjiga u pdf (ili html) formatu. jest da se istrazivanje odnosi na US, no ima zanimljivih stvari.
a sad... vec se izvjesno vrijeme bavim svojim "sklonostima" internetu. ne volem, stvarno ne volem biti ovisnik o nicemu i nikomu pa se na nacine trudim zadrzati kontrolu nad svojim klikovima i "net navikama". izgovor "to mi je posao" odbacih pa sam mnogim stvarima (a i web stranicama) jednostavno podvukla crtu. odbacih gotovo sve forume osim onih strogo profesionalnih vezanih uz struku. javni chatovi za mene su - proslost. zadesim se na kojem tek tu i tamo.
a ne bih ja ni bila ja da nisam potrazila iskustva drugih ljudi i savjet mog dobrog prijatelja psihijatra, starog bivseg bloggera. covjek mi naime tvrdi da na zapadu internet ovisnost prebrzo raste. sto je za njegov business jako ok. (imati privatnog psihijatra ovdje je normalna pojava.)
ljudi polako gube vezu sa stvarnom okolinom a onda i sa samim sobom. razdrazljivot i depresija najcesci su, kaze, rezultati pretjeranog drugovanja s zecjom kutijom. covjek je, znamo, socijalno bice i virtualne komune (blogovi izmedju ostaloga) jesu vid druzenja i komunikacije no... po njegovim rijecima, nakon istrazivanja koje je proveo sa skupinom svojih kolega, bivanje na netu u prvi plan stavlja korisnika. socijalzira se kroz virtualu ne bi li ga culi, saslusali, ponudili rjesenja, poistovjetili ga. u cijelom procesu isti zaboravlja ono bitno u svakodnevnoj komunikaciji - slusati. na kraju i pricati u stvarnom svijetu. ali raditi vise. jelte, sve ima svoju cijenu. a fotelja za naslonit glavu i ispricati probleme bas nije jeftina.
nego, jeste li culi za Internet Addiction Disorder (IAD)? znate li da je u novije doba blogaholism odnosno blogiety jedan od razloga IAD-a?
vjerovali ili ne, ipak bacite oko na neki od sljedecih linkova. recimo na
"How Blogging Changed My Life", istinitu pricu jednog bloggera koji izmedju ostaloga kaze "The blog is a hungry monster."
ili recimo jedan odlican osvrt zene jednog blogera - My life as a blog widow.
mozete recimo i procitati nesto o
Blog Addiction Disorder ili Blog Awareness Stage 4 - Blog addiction
prepoznajete se? bez brige. za blog ovisnike postoje i rehabilitacijski blog centri:
Central Vermont Blog Addiction Rehab Treatment Center i Behind the Scenes of Recovery
i za kraj da odgovorim na pitanje koje je postavio joi na svom blogu:
Do you think blogs will suddenly cause an emergent democracy and save the world?
ne, ne mislim. mislim da smo ga, kao ljudi, tu popusili. sistemi moraju znati sto raja misli. korporacijama stanje odgovara jos i vise. i budimo iskreni, blogovi opstaju i sire se zbog jeftinog marketinga i situacije pod kontrolom a ne zato jer je nekome stalo do biliona glasova. zato ga zovu mocnim a mi kao mi, piuni u velikoj partiji saha, sretni smo sto nas netko slusa, cita...
da, dragi moji. znanje je moc. mi im moc besplatno dajemo. blogere citiraju, blogove spominju ne bi li podigli svoj ugled a ne pomogli nama. ako i pomognu, pomoc ce vec masno naplatiti.
in other words, tehnologija je mac s dvije ostrice. skroz ok ali i skroz opaka. dok nas, blogere, dizu u nebesa, zaboravimo na demokraciju i veliko spasavanje svijeta.
jest, voljela bih da sam u krivu.
nda, ima blog i svojih dobrih strana. o njima, neki drugi put.
(molim, napisala sam odgovor promatrajuci blogosferu te ucinke iste na globalnoj razini. horvatska blogosfera je ipak premalen i nerelevantan uzorak.)
Post je objavljen 20.03.2006. u 17:01 sati.