Marketing
Perfect day
Post s ovim naslovom trebao je zapravo pripasti Lou Reedu, na čijem sam koncertu u Ljubljani bio tjedan ranije. Obećao sam napraviti na blogu kratak osvrt i na to ali, jebi ga, nije mi se nekako dalo. Ipak ću pripomenuti da je meni, a i ljudima s kojima sam bio bilo odlično. Također da tupava Dragaševa kritika u Jutarnjem ne stoji. Mnoge ljude je odbila set lista koja se ranije mogla pročitati na netu, pa i meni je zbunjivala , i uistinu sam se pobojao da bi to moglo trajati niti sat vremena. Ali srećom nije, dapače koncert je trajao pristojnih sat i po. Dobar čvrst set, Reedov poslovični minimalizam kombiniran često s onim što ja tako volim a to je-kontrolirana buka. Znate ono kad se neka stvar raspadne, ali nikad do kraja i onda tako na rubu kakofonije praši do kraja. Bučno naravno. Mislim nisu sve stvari bile takve ali nekoliko jest i pritom mi je My House ostao najviše u pamćenju. Sve u svemu, taj Tivoli je prilično sretan za mene, kada sam prije par godina išao na Dylana, išao sam isključivo da vidim legendu, iako sam se ja bojao poslovično lošeg Dylana na koncertu. Ali, avaj, bio je to jedan od najboljih koncerata na kojima sam bio u životu. Na Reeda sam išao iz gotovo istih razloga- da vidim još jednu od tih ćuba koje su, pa nek to i pretenciozno zvuči formirale moj svjetonazor, barem onaj muzički , a taj je nekako i vezan s životnim , a opet dobio i odličan koncert. Danas je među indie snobovima, nekima od njih i meni jako dragim, barem preko foruma s koje većinu znam, u modi opatrnuti te neke stare legende, ali meni je ta priča ta s godinama kad bi netko nešto trebao svirati čisto preseravanje. Naime većina njih će u svojoj 63-godini za razliku od Loua, vjerovatno već tugaljivo sanjati svoju profesorsku mirovinu odrađenu kao profesor matematike u Čučerju. Uostalom koncert od tri sata očekujem od njihovih vršnjaka, i ne dobivam ga baš tako često. No zastarnih...
Ovaj post je zapravo trebao biti posvećen Planici.
I ako je neki naslov posta adekvatan onda je to ovaj. Vjerovatno ste već pročitali na RIbafishovem i DMJ-om blogu, a neki od vas su i bili, pa onda znate Planica je festival pijanih, dobroćudnih i sjajno raspoloženih ljudi. Eto hvala bogu ja idem već nekih 5-6 godina, svaki put mi je bilo sjajno, i da idem tamo i radi skokova, ali u prvom radu radi zajebancije i oblokavanja. Da oblokavanja jer Planica je mjesto u kojem se počne pit čim se krene a to je obično oko 5 ujutro. I nemam nikakve grižnje po tom pitanju da gospodo draga- idem se s guštom ubit od cuge na Planici. I da na Planici moš unijet alkohol za razliku od glumljena kvazipristojnosti i našeg debilnog, bezveznog i snobovskog svjetskog kupa na Sljemenu, na koju svršavaju samu Blažičkovi i Mateše, a Bandićevi klonovi ubiru novac. Ima ona davna -sačuvaj me bože hrvatske kulture i srpskog junaštva. Da ne govorim o onim vrlim Hrvati koji će zviždati ostalim skijašicama, za razliku od Planice gdje se svi vesele svakom skoku i zajedno piju.
Kako god meni je to jedan od najboljih dana u godini i tako je opet bilo. U zadnje vrijeme zbog nekih razloga, nisam bio sjajne volje, ali ludost Planice me je opet vratila u onu sferu gdje najviše volim biti- dobre zajebancije, naravno s meni dragim ljudima. Ljudi bilo je sjajno, a ko nije bio , neka druge godine ne propušta ako za boga zna....
A ako ste sumnjali ovo što spava pokraj markatnog muškarca u u štulićevskim ray-bankama je apsolutno standarni nastup najpopularnijeg hrvatskog oca na Planici...
Post je objavljen 20.03.2006. u 19:32 sati.