Danas je bio jedan zaista prekrasan dan. Obula sam svoje nove prekrasne tenesice i odlučila ih prošetati svojom prekrasnom školom. I prije nego sam uopće uspjela ukazati na svoj novi prekrasni imetak prekrasnom puku u prekrasnom razredu, primjetila sam nešto prek.... strašno. Sused A ima iste tenesice kao i ja, samo druge boje. Uh, i sada mi je teško kada se prisjećam tog groznog, i za mene jako potresnog trenutka. Čim je zvono označilo kraj sata potrčala sam do spomenutog i sva blijeda, zamalo pa mrtva, upitala ga:
"Molim te, reci mi da si ti kupio ženske, a ne ja muške tenesice?!!"
On je, smiren kakav je, odgovorio: " Pa kaj je tebi, daj se smiri, proizvode se dva modela, tvoj je ženski, moj muški."
"Ah!" - odahnula sam, to su bile riječi koje sam tog jutra najviše željela čuti. To, i da imam dobre tenesice. I da me neće pitat sociologiju. Naravno da je to otvorilo raspravu u mom prekrasnom razredu , nakon koje se zaključilo da se mi to samo tješimo, zatim da su to muške i da su to ženske tenesice. Tako da ću zauvijek živjeti u neznanju. I sad bih vam ja, uslikala te prekrasne tenesice, stavila na blog i rekla "Prosudite sami". Ali neću. Prosudite sami zašto. :))
Post je objavljen 20.03.2006. u 19:19 sati.