marko je diplomirao nekakvo prčkanje po kompijuterima pa je pozvao na prigodnu zakusku.davor i ja smo kasnili brutalno(ma bila je gužva na pješačkom prijelazu:) ),ali smo ipak stigli prvi.ugrebali smo najbolje fotelje za gledanje anti nogometa rijeke i hajduka.lagano smo brstili trpezu dok je pristizao i ostatak ekipe.30-ak ljudi na promociji novopečenog akademskog građanina.kad ja diplomiram povedite i svoje unuke.ja sam dio novog vladinog programa,sa fakulteta u penziju!
oko pola noći je na vrata zakucao susjed sa kućnim redom pod pazuhom,tako da su svatovi krenuli prema gradu.pješice naravno,jer teško da bi tko prošao na alko testu,pa makar bilo dozvoljeno i 1,00 promila.hodočašće se razvuklo preko cijelih pećina.pišanje po zgradi preko puta građevinske škole.mislim da sam po toj fasadi pišao već toliko puta da me ne bi čudilo da me neka babuskara dočeka sa vrelim uljem.šaram ja tako mlazom po fasadi i ugledam kolegu kako pijan prelazi jednosmjernu gledajući u krivom smjeru dok mu prema kičmi juri auto iz suprotnog smjera.povlačim šlic,kačim si jaje,urlam od bolova,u trku tresem preostale kapljice urina po trotoaru i u holivudskom stilu u posljednji trenutak hvatam kolegu za rame.sumohrvat je postao heroj ulice,idol generacija......jebemo mater neopreznom vozaču i produljujemo u "2 lava".
redamo hmeljovače,plešemo.....ekipa se rasula po kafani,pa smo u jednom trenutku ostali plesati matici(mladen i marija)i moja sumomalenkost.marija pleše preturbofantastično pa mi je kilavo jer kraj nje izgledam kao da me pravio gepeto(ma onaj od pinoccia tesar).usput,skužio sam koja je razlika između mojeg plesanja u trijeznom i alkoholiziranom stanju.i jedno i drugo je očajno jer mrdam guzovima poput krme liburnije zahvaćene neverom,ali kad sam pijan me boli kurac:)))odlazak u river i gaženje po kurijem oku nekom kombajnu u štiklama,primitak lakta u rebra od nekog uspaljenog plesača,hektolitri znoja,pokoja hmeljovača i pravac hamby.koliko sam oglodao govedine u tom hambyu već mi neugodno i kravi u oči pogledat:)))
sa majonezom preko pola obraza krećemo prema autobusnoj stanici i zasluženom gužvanju jastuka.u tih 6 koraka srećemo starog prijatelja.
di si njuko,šta ima?
ekipa je organizirala odlazak na planicu.mini busom!nisam se niti snašao,a već se vozim prema deželi.povraća mi se od drmuckanja autobusa,a i malo me paranoja jer mi je osobna istekla ,a putovnica mi izgleda kao da su se bizoni guzili na njoj.krmeljavi slovenski carinik ne radi nikakve probleme i ja nastavljam sa ekipom prema skijaškoj letaonici.obučen sam primjereno za boravak na snijegu,lakirane cipele i lagana zavodnička košuljica.drndamo se kroz ovo džepno izdanje od države i oko 9 stižemo pred letaonicu.vrijeme je prekrasno,ali mi se ipak prsti smrzavaju kao da sam na memorijalu smrznutih partizana na matić poljani.letaonica djeluje impresivno.kao da se odraziš kod zvjezdarnice iznad moje ulice,a doskočiš u brodogradilište "viktor lenac".divim se tim skakačima jer ja bi se uspio polomiti već na zaletištu.grlimo se sa nekim pijanim skandinavcima,plešem sa nekom slovenkom koja na prsima ima dvoglav umjesto sisa,pijemo vino......zove me mama,plače di sam.....
Post je objavljen 20.03.2006. u 16:05 sati.