Nastavljamo u vedrom tonu (za one kojima su stišani ili isključeni zvučnici informacija da u pozadini svira Knee Deep - Nasau rules ili Funky Nasau, kako kome draže je, uz moje mišljenje da im može biti žao što ovo ne čuju) nakon što smo, svesrdno se nadam, mrdanjem guzama uz Groove Armadu otjerali zimu.
Iskreno Vam svima koji čitate ovo što ja ovdje pišem moram priznati da sam i više nego ozbiljno namjeravao prestati pisati na blogu točka ha er, jebiga proradio mi ego, a ego je priznajte vrlo jebena stvar, u stanju te je uvjeriti u mnogo-štošta, kao na primjer da je ono što ti pišeš u najmanju ruku jednako vrijedno kao pisanje o nečijoj štikli ili u najmanju ruku jednako zanimljivo kao slatka priča o izbrijavanju nečijeg međunožja. No ego valjda i postoji da bi se ratovalo s njim i pobjeđivalo ga. 'U boj , u boj!' zapjevao bi Nikola Š. (valjda Šubić) Zrinski u Zajčevoj operi (bajdvej Zajc je bio plemeniti, no i moja obitelj stoljećima nosi to pl. ispred prezimena, a ja godinama to pl. nastojim izbrisati pa zato i nadasve plemenitog gospodina Zajca pišem bez pl. u prefiksu), a tisuće japanaca bi to ponovilo jer njihov dirigent zbora Katsuaki Kozai se nadao da će njegov muški zbor s izvedbom te hrvatske skladbe, zbog broja pjevača, ući u Guinessovu knjigu svjetskih rekorda (da li je ušao u tu knjigu po meni manje-više bespotrebnih rekorda, nećete saznati ovdje) . Da stvarno idem zajebat taj ego i pisati o jednom divnom dopodnevu. . .
Nakon petnaestak godina prvi puta koristim godišnji odmor, a da nije osmi mjesec i prvi puta za svog godišnjeg odora nisam na moru. Dobro ovo je samo dio odmora i to ostatak od prethodne godine koji sam prvi put u ovih petnaest godina odlučio iskoristiti.
Sunčano jutro, sunce miluje svojim zrakama, proljeće napokon tu kraj nas. Izlazim van duboko dišem, udišem tek pristiglo proljeće. Otkrivam da mi je prednje desna guma prazna i simetrije radi da mi prednje lijevo svijetlo ne radi. Pumpam gumu, svjetlo zaboravljam, dan je. Vozim sina u školu i čačkam jezikom po zubima, jezik grebe po zubu sjećajući da sam jučer pokušavajući iščeprkati ostatak hrane zapao među zubima, iščeprkao plombu. Ako ne odem odmah neću nikada. Posjet zubarki. Za znatiželjne zubarka ili zubarica kako mi lokalizirani word sugerira da je ispravno, je vizualno najbolje od svega što one četiri dva posta niže imaju. Žmirim, nikome ne otkrivam misli i zub popravljen. Dolazim kući žena još uvijek spava. Sjedam u svoj skupo plaćeni naslonjač, lagano se ljuljuškam, u jednoj ruci gin, u drugoj bitter lemon, idealna kombinacija ali nikada zajedno u jednoj čaši jer jedino tako možeš prema trenutnom raspoloženju i prohtjevima u ustima praviti idealnu mješavinu.
Danas ću kuhati. Volim kuhati. Jako volim kuhati.
Razmišljam, otvaram fižider, neki bi rekli i hladionik jer je kao ispravnije, gledam što imam. Sunčano je, lijepo je vrijeme, vuče i zove na zdrav život na zdravu hranu. Meso i inače izbjegavam, ali razmišljam da moj izbor da ne jedem meso (osim ribe) ne mora biti izbor i moga sina. Jučer sam pravio morskog psa sa prilogom od graška. Morski pas je planuo, a grašak s mrkvom i kockicama krumpira je ostao. Iskoristiti ću to danas. Danas pravim sojine medaljone u umaku od paradajza ili ti rajčice kako bi jezični čistunci na mom području primjetili.
Ustvari ovaj post danas je recept za pripravu hrane. Jel' se to tako kaže?
Sastojci:
- sojini komadići nebitno kakvi jer soja je soja
- crveni luk, glavica je dosta, iako može proći i sa pola
- maslinovo ulje, ja ga koristim ali nije nužno dobro je i bilo koje
- limun, jedan srednji, iako se kao oko svake veličine daju priče pričati
- sojin umak, ako se koristi sol kao začin zaboravite
- paradajz ili kako bi rekli rajčica
- razne trave ili začini ja sam ovaj puta izabrao majčinu dušicu, ljutu papriku, papar, bosiljak, estragon
Kako se radi?
Sojine komadiće prelijemo s vrelom, proključalom vodom i ostavimo 20 minuta da stoji.
Zato vrijeme očistimo luk i nasjeckamo ga na sitno, može proći i onaj mikser s noževima ali nije tako fino poslije. Nasjeckamo i paradajz ili rajčicu na kockice i limun ogulimo i narežemo na kolutiće. Usput popijemo jedno piće.
Nakon 20 minuta komadiće soje ocijedimo, ja to radim tako da dnom staklene čaše pritišćem te komadiće u cjediljci, i tako ih ocijeđene natopimo sojinim umakom i tako ih ocijeđene i natopljene umuljamo u one začine koje smo pripremili. I ostavimo ih tako dok ne popijemo jednu mješavinu gina i bitter lemona ili dok ne otplešemo malo, jer najbitnija je stvar da je da za svo vrijeme postupka pripreme vlada vesela i ugodna atmosfera.
Nakon toga malo popržimo luk na ulju i dodamo medaljone. Poslažemo kolutiće limuna na njih. Kada ono budu dva u tri gotovi (otprilike dvadesetak minuta na slaboj vatri) dodamo paradajz ili kako bi oni koji brinu o ispravnosti izričaja rekli rajčicu izrezanu na kockice.
I to je to, kada je gotovo poslužite uz kuhanu rižu ili mladi kuhani krumpir začinjen peršinom, ako nemate graška od jučer.
Ako pak imate one koji ne mogu bez mesa, usput dok sve to radite malo popržite teletine na brzaka na susjednoj ringli i kasnije im se smiješite dok jedete jer nemaju pojma što propuštaju.
Uživajte u proljeću ….:)))
* u jukeboxu svira: Knee Deep - Nassau Rules
Post je objavljen 20.03.2006. u 17:13 sati.