Na predsjedničkim izborima u Bjelorusiji uvjerljivu pobjedu od 82,6% prema 4,5 % odnio je aktualni predsjednik Lukašenko. Reakcije «demokratskog svijeta» su očekivane. Aleksandra Lukašenka nazivaju diktatorom, tiraninom i sl. Pravi razlog napadanja Lukašenka nalazi se u njegovom gravitiranju ka Ruskoj federaciji, a ne Europi. Za «demokratski svijet» su u redu svi oni koji bezuvjetno slušaju zahtjeve neoliberalnog kapitalizma u kojem konce vuku Europa i SAD. Svatko tko nije poslušan naziva se diktatorom, ali samo zato što se zapravo opire diktaturi zapada, koju i mi osjećamo na svojoj koži (liberalizacija tržišta nekretnina). Kakva je to demokracija gdje narod jedne zemlje mora izabrati vlast koja paše vladama u drugim zemljama. Ovo nije prvi, a niti posljednji slučaj, a i ne dešava se samo na nerazvijenom istoku (sjetimo se Jerga Heidera, koji je morao u Austriji odstupiti od vlasti zbog pritiska međunarodne zajednice). Zaključak je jednostavan: Miltinacionalne korporacije putem moćnih svjetskih organizacija i medija biraju vlade diljem svijeta, a narod guta priče o demokraciji. U smislu toga se već zabranjuju razni «izmi» od kojih su neki opasni samo za 5% najbogatijih ljudi na svijetu, a «demokratska načela» postaju dogma, čije se narušavanje najstrože kažnjava. Demokracija je jedan odličan paravan za diktaturu kapitala, a pošto je uzorak velik, ta tehnika manipulacije je nepogrešiva.
Post je objavljen 20.03.2006. u 15:11 sati.