Preobrazba je počela...nastojim biti jaka...oduprijeti se slabostima...
Bila mi je najbolja prijateljica u posjeti...povjerila sam joj se...kako se osjećam...da se želim promijeniti...Nasmijala se...rekla je "šta ti fali"...Rekla je da bi se ona mjenjala samnom...ali onda je zastala...htjela bi biti moja maska...uspješna na faksu...da se roditelji ponose, vesela...ali ne bi htjela biti ja, jer ja previše osjećam...previše me sve pogađa...previše mi je stalo...previše se brinem...
E pa draga prijateljice i ja to ne želim...i ja sam nezadovoljna, nesretna upravo zbog toga...Vidiš nije sve savršeno kako se čini...i ja sam prije htjela biti netko drugi...mislila sam: njima je bolje...Ali shvatila sam...ne vrijedi...jer nikada neću moći biti netko drugi...i sve je to privid...Ljudi gledaju mene i misle: blago njoj, ima sve...A nemam ono najvažnije...shvaćanje okoline...
Moram stišati svoje osjećaje...i trudim se...Ovaj vikend sam bila vani sa drušvom (ne mojim, barem ja tako mislim) i ispočetka sam se osjećala neugodno...kao da tamo ne pripadam...sve sam analizirala, svaku riječ, gestu...I onda sam se sjetila svoje misije...ne razmišljati previše, nego se prepustiti...Probala sam se uklopiti ovakva kakva jesam...ne razmišljati o svakoj sitnici...jel to jesu moji prijatelji ili nisu...dali oni mene smatraju prijateljicom ili ne...I dobro sam se osjećala...Primjetila sam da me drugi prihvaćaju i da se trude da i meni bude dobro...
Do sada sam se uvijek bedirala jer sam smatrala da ne pripadam nikamo...Bili su to prijatelji moga dečka i moga brata...a ne moji...i to me žalostilo...htjela sam da me smatraju prijateljicom...ali shvatila sam da to nije važno...te kategorije...Kada sam s njima ne ignoriraju me...nije važno...ne mogu se svima sviditi...koliko god se trudila...
Vaši komentari mi puno pomažu...počelo je djelovati...skidam polako masku...sloj po sloj...
Post je objavljen 20.03.2006. u 14:41 sati.