Marketing
Nova vrata
Odlučio sam se malo vratiti seriji o jeruzalemskim gradskim vratima. Već sam bio pisao o Zlatnim vratima, Stjepanovim ili Lavljim vratima, Herodovim vratima i Damaščanskim vratima. Ova posljednja nalaze se u sjevernom gradskom zidu i po mojem su mišljenu najljepša. Nastavimo li od njih, uz ovu sjevernu stranu zida prema zapadu, nakon lijepe uzbrdice, naići ćemo na Nova vrata.
Ulica kraj koje tako prolazimo izgrađena je na zemljištu na kojem su nekad bile kuće. Između 1948. i 1967. godine ovo je bila ničija zemlja. Jordanske su snage tada bile lijevo, unutar zidina grada, a izraelske desno, nasuprot njima. Kuće koje su ovdje stajale dvadeset su godina bile nenaseljene, neodržavane, a na kraju i teško oštećene u ratnim prilikama.
Sada je ovdje parkiralište, a vozilo UN-a podsjeća nas da prilike ni danas nisu sasvim mirne, premda se to u Jeruzalemu ne osjeća.
S lijeve strane, uz gradske zidine, nalazi se lijepi park. Za neradnih dana često će se ovdje naći čitave obitelji, obično iz istočnog dijela grada, koje dođu prošetati i omogućiti djeci da se malo istrče. Noću je ovo mjesto manje simpatično, pa se tu nađu i sumnjivi tipovi. Droga je i ovdje jedan od većih problema među mladim ljudima.
S nutarnje strane zidina vidi se visoki crkveni toranj, najviši u starom dijelu grada. To je toranj crkve sv. Spasitelja, jedine rimokatoličke župne crkve u Jeruzalemu. Uz nju je i veliki franjevački samostan.
Franjevci su se u ovaj dio grada doselili sredinom 16. stoljeća, nakon što su ih Turci otjerali sa Siona, iz crkve u kojoj je Dvorana posljednje večere. Prije toga u malom samostanu koji je nekad bio na mjestu sv. Spasitelja živjeli su gruzijski monasi. Zanimljivo je da je u to doba poglavar franjevaca u Svetoj zemlji bio Bonifacije Drakolica, Dubrovčanin. Čini se da je on, poučen diplomatskim iskustvom Dubrovačke Republike, znao kako se pregovara s Turcima, pa je uspio dobiti (ili, bolje reći, kupiti) dozvolu da se franjevci nastane u ovom samostanu, koji će postati središtem franjevaca za čitavu Svetu zemlju.
Odmah po ulasku na Nova vrata, s lijeve se strane nalaze i kolna vrata za kompleks toga velikog samostana unutar kojega je i javna osnovna škola, i tiskara, i glazbena škola, i velika knjižnica, i čitav niz drugih sadržaja.
Nastavimo se uspinjati prema Novim vratima.
To su jedina gradska vrata koja vode u kršćansku četvrt starog Jeruzalema, u kojoj se nalaze, osim sjedišta franjevaca, i sjedišta rimokatoličkog jeruzalemskog biskupa koji se naziva jeruzalemskim patrijarhom, grčkog pravoslavnog patrijarha, koptskog, etiopskog i sirskog biskupa. Usto, tu su razne kršćanske škole, koje se ubrajaju među najkvalitetnije arapske škole u Jeruzalemu, a otvorene su i muslimanima.
Nakon ulaska u grad naći ćete se u ulici koja se naziva, kako domišljato, ulicom Novih vrata.
Začudo, ova se vrata na svim jezicima i u svim tradicijama nazivaju baš tako.
Jedino u arapskom nose još i dodatni naziv Hamidova vrata, po imenu turskoga sultana Abdul Hamida.
S pravom se nazivaju Nova vrata, jer su probijena tek 1887. godine, kako bi se kršćanima osigurao neovisan ulaz u grad. Budući da su se nalazila pred ničijom zemljom, ova su vrata bila zatvorena od 1948. do 1967. godine.
Pođete li danas za ovim traktorom, doći ćete do simpatičnih trgovinica suvenirima, kakvima obiluje kršćanska četvrt u Jeruzalemu.
Nastavak: Nova vrata, okolica
Post je objavljen 20.03.2006. u 08:24 sati.