Marketing
pre bezveze da bi imalo naslov
Provela sam 100 godina u samoći i bila sretna u svojoj tišini.Odmarala sam se glupog svijeta u kojem ima toliko buke,toliko smeća....Bila sam sretna.A onda je netko s druge strane došao ,hladnom rukom zgrabio moje malo srce i promatrao ga...
Hajde uzmi ga ,rani ga,znam da to želiš.Dok ono leži na tvome hladnom dlanu ti ne znaš za vrijeme,sve postaje sumaglica .Moje srce miruje,čeka da osakatiš,a onda.....ti uzvraca duplom boli.Jer tako to ide u svemiru ,našem i njihovom.
Dovoljno kratko da bi si ostali stranci i dugo poput izrazito dugog dana.Srce se ne može prisiti da zaboravi svaku sitnicu koju je onaj koji je dosao je s druge strane napravio,pgriješio,propustio.Njegove namjere bile su krive a osjecaji mrtvi ...unatoč tome osjetio je neku toplinu,,,, na kraju opet samo hladnocu.Nebo se srušilo na njega i utonuo je u san.Ušuljala sam se u taj san kao noćna mora.
Nije me se mogao osloboditi,.Srce me vodilo kroz nečiste mu misli,mračne rijeke osjecaja... no njegovo me srce iz nekog čudnog razloga slijedilo.Di mene vikao mu je ;" Ostani uz mene ,pođi u svoje samoubojstvo!" dok je drugi dio koji je osjetio ono malo topline u njemu i govorio;"Bježi,bježi od mene ti budalo!!!"Kako češ se vratiti iz sna i postati čovjek ?Strah ti podmeće nogu ,ok srca ti kopniled no neki čudan metal umjesto leda dolazi.Sudbina ti se smije u lice.
Provela sam 100 godina u samoći,samo jedan dan s tobom.Moje srce je ležalo u tvom dlanu.Oslobodio si ga od primisli koje da inace muce,a onda si ga bacio.Putovalo je ,vinulo se u nebesa,visoko,visoko...a ostalo na mjestu.
Stakleno sunce je ugaslo,lažni osmjesi nestali,pamtim samo tugu u njegovim očima i bol oproštaja od nečeg što je iskreno volio.Poslijednja prilika da mu priznam da sam ga voljela dok bila sam s njegove strane svemira.Zbogom,ti koji došao si s druge srane da poslijednji put mi pokažeš da ljubav postoji.Odlazim u staklene odaje ,tamo cu te ćekati do kraja vjecnosti.
Post je objavljen 19.03.2006. u 20:44 sati.