Polako hvatam konce,nije mi jos sve jasno,nisam svjesna stvarnosti.Kao da mi je neko javio neku ruznu vijest,
tako mi je to nesto sjelo u meni.Nismo ni svjesni koliko smo prolazni,koliko je sve materijalno manje vazno,
jer sve bi dali da mozemo nesto promjeniti,vratiti vrijeme i nesto popraviti, da se ne dogodi to sto je, ali
na zalost to ne ide tako.
Zato dragi moji,volite se,svoje roditelje,bracu,sestre,prijatelje, i sve znane i neznane ljude, ljubav je jedina
prava vrijednost koju nam nitko ne moze ukrasti,oduzeti,zabraniti,jer je to ono sto nas cini ljudima,sto nam
daje smisao nasem zivljenju.
Jedina utjeha mi je da cemo se opet sresti,negdje drugo, smireni i sretni,rastereceni od svih briga,tegoba,
zauvjek u vjecnosti,znam da ovo nije kraj....
Post je objavljen 19.03.2006. u 20:00 sati.