Nediljo moja draga , često sam maštao da te uzimam straga. Oh nediljo moja mila vlažna si i topla bila. Kako proljeće dolazi ljubomora mi se budi , kontam znojem vas obliven , ko ti sada ljubi grudi. Nediljo, kako godine prolaze, sve jasnije meni biva, neodoljiva ti jesi, uvjek mlada , samoživa. Znam da volila si mene sve dok i ja bijah mlad , znam iskradala si se iz kuće i imala mene rad. Ali kad je zub vrimena načeo i moje tilo sve što nekad želila si postalo je krto , gnjilo.
Ipak , mudrost koju stekoh družeći se mlad sa tobom , život moj je izmjenila , okitila me slobodom. I poljupci nebrojeni što si u me utisnula naučiše me da volim , hvala ti na tome mila.Mada i dan danas kršim zapovidi tvoje svete , suze same teći pođu kad se tebe čedne sjete.
I sve što mogu reći dok kroz prste vrime curi , Nediljo na svem ti hvala , još pripadam ljudskoj vrsti.
P.S.
MOŽDA SAM KONTRADIKTORAN , ALI TA OSOBINA JE ZNAK OPIPLJIVOG POSTOJANJA KAO I KVALITETNE MISAONE REFLEKSIJE ZA KOJU DRŽIM DA JE ODLIKA VRIDNA ŠTOVANJA....
Post je objavljen 19.03.2006. u 20:21 sati.