Ne znam što mi je zadnje vrijeme. Bilo je jako puno događaja i uopće mi nije jasno da li sam ja na kraju ljevičar ili desničar u cijeloj ovoj priči. Volim ovu zemlju, ali neke stvari u njenom mentalitetu nas nikud neće odvesti. Uglavnom, idemo redom. Jedna mala društvena kronika:
1) ZAKON O HOMOSEKSUALCIMA
Kako je već poprilično poznato, većina HDZ-ovaca nisu za sabor nego za Malnarov «Nightmare stage», iako bi njihove kretenarije zaista bilo nekorektno prikazati.
Lucija ČIKEŠ (HDZ): Cijeli svemir je heteroseksualan, od atoma i najsitnije čestice, od muhe do slona. Da nije tako, Mjesec se ne bi okretao oko Zemlje, nego bi pao, Zemlja se ne bi okretala oko Sunca, nego bi pala i spržila se, ili odlutala i smrzla se.
Gospođo Lucija, ja sam mnogo puta promatrao Mjesec i nikad na njemu nisam imao prilike naći pimpek. Ako Vi znate da Mjesec ima pimpek, dajte mi objasnite gdje je. Činjenica da Vi vjerojatno samo na pimpek i mislite me ne zanima, ne zanima me uopće da li mislite na ičiji pimpek, najmanje ne na moj. Dapače, ako Vas moj pimpek interesira, moram Vam se ispričat, previše ste smežurani za moj ukus.
S druge strane, nije li većina želja homoseksualnih udruga zadovoljena u današnjem društvu? Slažem se da postoji mnogo homofobije, ali tko brani homoseksualcima da žive zajedno i tko im brani da imaju zajedničko vlasništvo? Koliko je meni poznato- zakon im priznaje sve što žele na tom polju. Čemu sad tražiti neke nove zakone i neke nove zahtjeve? Djecu neće dobiti jer ta djeca mogu imati psihičke posljedice radi nedostatka seksualne identifikacije prema roditelju suprotnog spola. Ja sam potpuno siguran u svoju heteroseksualnost i javno kažem da mi legalizacija homoseksualnih brakova neće uopće dirati moj privatan život, niti mislim da ću moralno propasti ako se oni ( a na kraju vjerojatno i hoće ) počnu ženit, udavat ili kako se već zove kad se dva dečka uzmu. Ipak, nekakvo forsiranje i simboličko zadovoljavanje nekakve pravde sigurno ne bi trebao biti prioritet ove zemlje.
2) BAD BLUE BOYSI I JANICA
Uperio je pištolj u mene, a ja sam ga pitao: “Kaj buš fakat pucal?” Spustio je cijev i prasnulo je. Krenuo sam prema njemu i psovao, no, ovaj je ispalio još dva hica i tad sam vidio kako pokraj mene pada prijatelj Srećko. Poslije sam na nogavici svojih hlača našao rupu od metka, rekao je S. G., minutu prije nego što je zajedno s D. Z. ušao u zgradu policije
Kada netko izvadi pištolj, S.G. , onda ga ne bi trebao napasti jer će te izbušit.
Možda si čekao da ti kaže «Bum pucal» ?
Ovom narodu je najbolje da stalno bude po nečijom čizmom i upravo navijači pokazuju takvo stanje. Kad mi Hrvati nemamo nekog vanjskog neprijatelja, onda se tučemo među sobom. Trebao je Srbin zapaliti pola Slavonije da se Hrvati ujedine i da Zagrepčani i Splićani budu braća. Nakon koncerta ništa milije nije našim navijačima nego da se deru i razbijaju. Ali ovaj put naletjeli su na jednog Kninjana koji ih je, kad su ga jadni okružili, propucao. Nakon toga su neki od njih provalili u policijsku stanicu tražeći tog tipa.
Tradicija BBB, Torcide i ne znam ni sam kojih još klubova važan je dio folklora našeg društva. Njihovi rivaliteti su uvijek postojali, ali danas su dovedeni do apsurda. Nitko se ne usudi pričati o problemima koji se vezuju za njih, upravo zato jer se makrosociološki oni zadržavaju kao pasivni članovi društva. Dok je nogometa, ti pojedinci ne razmišljaju niti o svojoj budućnosti, niti o nekom širem kontekstu svoje situacije. Za desetak godina će biti isto gdje i danas- živjeti će samo na stadionu, a izvan njega će sjediti u svom stanu i brojati dane do nove utakmice. Niti njihove udruge ne pomažu. Udruge navijača broje valjda 10% svih ljudi na utakmici, a ostali 90% su uglavnom razbijači i nasilnici kojima je nogomet tek posljednji oslonac nekog identiteta i zajedništva. A upravo udruge navijača ignoriraju problem, sve dok on ne eruptira kao što je bilo nakon koncerta. Kakva «šačica» prijestupnika? Kako uvijek Splićanin u Zagrebu naleti na tu šačicu? Ili kako neki dečko iz Zagreba uvijek u Splitu naleti na njihovu «šačicu»?
Ali da ne bi ispalo da sam nekakav lijevi katolik, pozabavimo se dakle aktualnim kretenarijama na snijegu. Janice, ljubim te. Konačno smo im pokazali. Što je Švedska?
Još ogorčeniji od Janice bili su tata Ante i brat Ivica. Gips je za 24sata ustvrdio: "Pa kaj to nije rasizam i sramota? Raichu su himnu svirali dvaput, nama niti jednom. I oni su kao Europa..." Ivica Kostelić tijekom švedske himne iz protesta nije skinuo traku s glave:
"Kod nas se ovakve stvari ne mogu dogoditi. Zamislite da na Sljemenu nismo odsvirali austrijsku himnu za Marlies Schild? Ova predstava ovdje je tužna, groteskna i jadna. Sramota za Äre, ali i za cijelu njihovu zemlju. Svi govore o nekom skandinavskom odgoju, ali nisu oni ništa europskiji od nas", izjavio je Kostelić za Novi list.
Ja znam da Vam je bedara što je neka jadna i siromašna Hrvatica toliko puta pobijedila i da se naša Himna toliko puta vrtjela da je već svi znate napamet, ali dečki moji, ovakve gluposti se ne smiju dešavat. Kako nekom može pasti na pamet takvo što, «Nećemo im pustit njihovu himnu, pa neka si misle.» Mi Hrvati smo možda svakakvi i trebamo nekad dobiti po prstima. Ali ovakvo što zaista je presedan za jednu Švedsku čija kultura i tradicija nikada nisu imale elemente ovakvog ponašanja. U svakom slučaju, budući da smo mi ti koji imaju Janicu, možete lijepo slagati snjegoviće pored staze jer dok je Jana na njoj, Vi nemate što tražiti.
Post je objavljen 19.03.2006. u 20:21 sati.