Marketing
Godina dana.....Na krilima leptira
Vrijeme je relativno..Tako je bar rekao genijalac,a genijalcima se treba vjerovati,ili ne treba to je naš izbor.Ali kad ti dan savšeno prođe, dan u kojem se osjećaš jednostavno posebno,jednostavno bitno,smatraš da si netko,takvih se dana hočeš još više sjećati,želiš ih još puno takvih doživjeti.Taj dan ti prođe kao sekunda.Taj san se pretvori u tjedan,tjedan u mjesec,mjesecu godinu.. Zamislite kako je to kada se taj savršeni dan prepaste u godinu..Zamisliti je jedno,a osjetiti drugo..Na tebe treba nešto utjecati.Na mene je utjecala osoba koju niti jedna druga nemože zamijeniti.
Ovaj blog je odraz moje ličnosti,on je odraz mene..
Kroz čitavo moje pisanje sam spominjala jednu osobu,moguće je da sam nekima s time I dosadila,ali moje je..
Sve je počelo sasvim slučajno..Tako neplanirano..Bilo je to u gradu zaljubljenih,u Opatiji.Svima smo bili iznenađenje kao I sami sebi =)…Neke stvari ostaju među nam a I ostat će zauvijek..Prvi poljubac je bio nešto savršeno,sekunda..onako magično,kao da tisuće malih vila nosi te u visine…U visini sam ostala od tada i još nisam sišla…Nošena na krilima leptira...
Od tada me toplina zagrljaja,grije,slatkoća poljubca hrani,topao pogled usrećuje,lijepa riječ oživljuje..Od tada je prošla godina dana..Tu osobu volim cijelim svojim tijelom,onda me doista usrećuje,uz njga se osjećam posebno.Toliko mi je lijepih trenutaka poklonio,toliku mi je sigrnost pružio..Doista ga volim ko nikoga do sada…
Godinu dana smo skupa godinu koju nebi mijenjala za ništa..
Gorane,Gogee,Veljo,moj Vejiki,volim te jako puno I hvala ti puno puno na svemu,na svemu što si učinio da budem ovako sretna,ovako zaljubljena...
Volim te…..
Post je objavljen 19.03.2006. u 20:11 sati.