Moj prijatelj je gay. Čudno se osjećam, ne znam. Nemam problema s time što je on gay ili nešto. Nekako sam to i očekivao. Otkako sam ga upoznao mi se činilo da je gay, samo što onda još on to nije ni znao. Prvo smo se zajebavali na tu temu godinama i onda odjednom ta zajebancija više nije bila SAMO zajebancija nego je prešlo u nešto ozbiljnije i prošli tjedan je svima objavio kako je zaključio da je biseksualac. I sad se viđa s nekim tipom već par dana. Kaže da je mu je u biti dobro, ali se jako čudno osjeća. Nije mu pomoglo to što ga je cura ostavila zbog njegove male avanture. OK, to je znao da će mu se dogodit, ali šta je, tu je.
Nisam od onih koji misle da je homoseksualizam bolest i da se treba izliječit, barem se takvim smatram, ali sve mi je ovo malo prenaglo. Nisam imao priliku do sada biti u društvu homoseksualaca. Na kraju krajeva, i to su ipak samo ljudi, ništa više. No još uvijek mi se gadi pomisao da vidim dva tipa na ulici kako se ljube ili nešto, ali to je zasluga stereotipa i predrasuda društva. Mislim, ako se mogu cura i tip ljubit na javnom mjestu, zašto nebi mogli i dva tipa ili dvije cure? Bilo bi nepravedno zabranit jednima da se ljube, a drugima ne. Je da je to protiv Crkve i nije prirodno i ne-znam-kakvih-još-ne-argumenata, ali tko još uvijek sluša Crkvu? Mislim - koliko ljudi puši i pije? Koliko ih psuje, a tek seks prije braka, nedaj bože da upotrebiš kondom, jer to je također protiv Crkve. A u prirodi se također pojavljuju slučajevi homoseksualnih odnosa. Postoje neke vrste riba koje su gay, uočeno je takvo ponašanje i kod nekih sisavaca. Ne znam sad detalje, trebalo bi malo guglat.
Ovaj vikend sam upoznao tog njegovog prijatelja. I moram priznat da mi se na prvi pogled zgadilo sve to. Tip je onaj tipični gay, ekstremno feminiziran, onaj ženskasti glas i sve. Ali kako je večer odmicala sam u biti skužio kako je i on samo čovjek. Zajebavao se cijelo večer s nama i u biti je ok tip kada ga malo bolje upoznaš. Eto, bye.
Post je objavljen 19.03.2006. u 18:12 sati.