Marketing
ŠALJIVI LUCY-in VIC IGROKAZ!
Mi, nekadašnji, silno smo se veselili Božiću. Iako ga nismo imali. Ali, znali smo uživati u malim stvarima, tako malima da niti ne postoje. No ipak, umjesto Božića dali su nam Dan dječje radosti i zaista - našoj radosti nije bilo kraja, dok smo, u okićenoj dvorani, čekali da nas, jednog po jednog, pozove debeli bradonja u crvenoj odori.
DJED MRAZ: Ima li ovdje koja Lucy Fair? Dođi, Lucy, sjedni djedici u krilo!
JA: Neću! Smrdiš po gemištu!
DJED MRAZ: Hohoho! Slatke li curice! Čuo sam da si jako dobra u školi!
JA: Kako išta čuješ, kad ne čistiš uši? Gle, žuto! Fuj!
DJED MRAZ: Hohoho! Osim toga, ti voliš pomagati mami u kući, zar ne?
JA: Ne!
DJED MRAZ: I jedeš sve što mama skuha i puno špinata, zato imaš tako rumene obraščiće, buci-buci...
JA: Otrijezni se i prijeđi na darove!
DJED MRAZ: Kad si tako dobra, evo tebi, za početak, jedna velika čokolada!
JA: U redu, velika je. A lješnjaci? Zašto nema lješnjaka? Glupane, hoću s lješnjacima!!!
DJED MRAZ: Hohoho! A evo i jedne goleme kutije u mojoj vreći...što li je unutra?
JA: Mehanotehna! Da, hoću Mehanotehnu!
DJED MRAZ: Ups! Oprosti, greška! To je poklon za dečke. Ti si jedna umiljata i dražesna djevojčica i evo tebi krasan, prelijepi spomenar...
JA: Si ti lud? Blesane stari senilni, što će mi glupi spomenar, kome to treba?
DJED MRAZ: Hohoho! A kako je Lucy posebno dobra djevojčica, dobit će uz spomenar i kopiju Ming vaze, da unutra stavlja ono što curice najviše vole, a to je cvijeće. I što još curice vole? Možda pjesmice? Hohoho! Hoće li nam Lucy otpjevati jednu lijepu pjesmicu?
JA (uzmem mikrofon i pjevam):
Razbit ćemo Djedu Mrazu
na glavurdi Ćing-Ming vazu,
poškropit će krv u mlazu
bijelu noć i sniježnu stazu...
Publika je kiptjela od oduševljenja, a moji roditelji sijali od ponosa. Vjerojatno zato što sam, umjesto pjesmice o ubojstvu Djeda Mraza, pjevala 'Zeko i potočić'. Imala sam veoma lijep glasić, jer onda još nisam pušila. I općenito sam znala što se smije, a što ne, pa sam krajnje uljudno razgovarala sa djedicom i zahvalila na darovima, ne pokazujući koliko mi idu na živce.
Međutim, s današnjom djecom stvari stoje drukčije. Odgojena su u liberalnom duhu i moram priznati da sam se pribojavala što li će moje kćeri reći Djedu Mrazu?
"Hohoho! Slatkih li blizanki! Evo vama dva CD-a iznenađenja! Jako su cool, vidjet ćete kad dođete doma. A sad mi otpjevajte jednu lijepu pjesmicu, može?"
Nakon što su u duetu milozvučno oplakale jadnog zeku, a i potočić, sišle su s pozornice i povele živahnu raspravu.
"Što li je na CD-ovima? Sigurno neke dobre igrice!"
"Pa da, rekao je da su cool! Možda one iz Gospodara prstenova?"
"Ili nove svemirske, s alienima-ljudožderima?"
"Wow, super! Idemo brzo doma, da stavimo u kompjutor!"
"Hajde, uključi! Što??? Učilica?"
"I tu je glupa učilica, tko još želi takvu dosadu?"
"Grrrr, stari gad, prevario nas je!"
"A mi smo mu pjevale šugavu pjesmicu, fuj!"
Hohoho, nema zime za djedicu, znade on izići na kraj sa svim generacijama klinaca, stari lukavac!
Sretan Božić, Djede Mraze!
Hvala ti na spomenaru, u njega sam zapisivala ideje za svoje prve priče. A ona vaza uopće nije tako loša, poslužila je kao odlagalište pahalica za prašinu. Tvoju čokoladu danas bih pojela, više ne biram slatkiše, sad jedem što moje kćeri neće. I iznad svega, beskrajno ti zahvaljujem što im nisi poklonio aliene-ljudoždere!
Nadam se da nije ni vama, drage blogerice i blogeri!
Sretan Božić!
Molim komentirajte ovaj post.
Post je objavljen 19.03.2006. u 16:32 sati.