Kuham klasičan nedjeljnji ručak, od juhice do kolača. To mi je valjda neka vrsta terapije, jer u nenormalnim uvjetima nastojim stvoriti normalan ugođaj. Naime, kuhinja je skoro pa totalno rasturena. Suđe, tanjuri, začini i sve ono što je stajalo u dosadašnjim kuhinjskim elementima je po raznim kutijama i u zgurano u špajzi.
Sutra stiže nova kuhinja al' stvar ipak još nije gotova kao što smo mislili da će biti. Zakompliciralo se sa podom i morali smo napraviti totalni zaokret , te se poslovi produžavaju za još koji tjedan. Majstor je obećao da će pod ipak biti gotov do kraja mjeseca.
A sve mi se čini da sam si to sama nacoprala jer sam od početka pregovara sa raznim masjtorima stalno govorila da sve mora biti gotovo do 1.4. I tak na kraju i bude iako je djelovalo da će biti gotovo sutra...
.
Tak i mužić cijelo vrijeme govori da bum rodila najkasnije 10.4. (a termin je 16.4.), a ja mu govorim nek ne copra, jer bi fakat htjela barem tjedan dana prije poroda imati malo mira .
Naime sad je već neko vrijeme tak da sve preglede obavljam onak usput i uopće ne stignem uživati u tome da je sve OK. Bebe jako dobro napreduje, u zadnja je 3 tjedna dobio 750 g i sad ima 2717 g. Jedino je u petak na pregledu bio jako uspavan pa su mi ctg radili sat vremena umjesto 20 minuta. Bio je pospan dan svima, pa tak i njemu a bome ni 10,15 ujutro nije njegovo vrijeme za đipanje. Sestra ga je pokušavala probuditi al nije baš išlo, ono malo vremena koliko je bio budan je uglavnom štucao i to mi je bilo jako slatko i smiješno za čuti, jer je drugačiji osjećaj kad se to osjeti o onog kad se čuje :-).
Još uvijek nismo odlučili kak će se zvati. Zapravo jesmo ali u petak je mužić rekao da mu se u posljednje vrijeme sviđa još jedno ime, a koje se zapravo jako sviđa i meni. Već sam navikla na takve preokrete , pa sam se samo nasmijala i rekla mu da ćemo valjda odlučiti prije nego što uđem u rađaonu. Iako bih najradije odlučila kad ga vidimo.
Post je objavljen 19.03.2006. u 15:32 sati.