Marketing
SOTONA
Vladar destrukcije i pakla
U kršćanskom vjerovanju Đavol je princ zlih duhova, duhovno biće koje dovodi čovječanstvo u iskušenje, vladar pakla i utjelovljenje apsolutnog zla.
Poznat je po različitim imenima od kojih su najpoznatija Sotona, Lucifer, Iblis, Belijal, Belzebul (Gospodar muha) i Belzebub (Gospodar smrada). Mefisto ili Mefistofeles je njegov najčešći literarni naziv.
Dvije važne niti upletene su u zapadno vjerovanje u Đavola. To su - njegova uloga i njegove moći. Monoteističke religije (zaratustrizam, judeizam, krišćanstvo i islam) podržavaju tradicionalno vjerovanje o ponosnom anđelu, Luciferu, koji je zbog neposluha i prkosa vrhovnoj moći Boga, izbačen iz Nebeskog kraljevstva i otjeran u Pakao. Na kraju vremena bit ce osuđen na vječnu vataru Pakla, ali za sada još uvijek ima znatnu moć na Zemlji.
Gospodar zla
U ovom tradicionalnom vjerovanju, on se konstantno bori kako bi čovjeka odvukao sa staze spasenja i vječnog života na staze grijeha, smrti i uništenja. On se može pojaviti kao zmija ili kao žena ili (u slučaju Fausta ili na drugim mjestima) kao elegantan gospodin bjelosvjetskih manira. Milton ga u "Izgubljenom raju" opisuje kao lik koji u sebi sadrži anđeosku ljepotu i plemenitost držanja.
Pojam Đavola kao boga zla vjerovatno se pojavio u periodu između šestog i četvrtog stoljeća prije nove ere, kada su Hebreji došli pod utjecaj Zoratustranaca. Kada se počela uspostavljati ideja o jednom božanstvu - svemoćnom i aposolutnom dobru - osjetila se potreba, da bi se objasnilo postojanje zla, da se vjeruje i u biće koje predstavlja - apsolutno zlo.
U Starom zavjetu, Sotona nije protivnik Boga, nego nemilosrdan tužitelj Nebeskog suda, koji tjera Boga da bez milosti kazni grešno čovječanstvo. U postbiblijskom judeizmu i kršćanstvu Sotona postaje Princ zla, ali njegova ranija uloga može objasniti zašto on, iako utjelovljenje svih grijeha, u Paklu nadgleda kazne grešnika.
Crkva i heretici
U Novom zavjetu, Isus se obraća Belzebubu kao Princu đavola i Luciferu kao nosiocu svjetlosti. Stoljećima mi na sve njih gledamo kao na Đavola. Sotonu se smatra vodom đavola, mada ih je teško razlikovati. Uglavnom, o njima je lakše govoriti kao o jednom istom stvorenju.
Vrijeme inkvizicije
Postojala je optužba (a i priznanja!) da su se templari molili zlom Bafometu, koji je opisan kao punjena ljudska glava ili glava koze, te da su obožavali Đavola u obliku crne mačke. Bafomet je, duhovno biće s kozjom glavom, vidan i u modernim sotonističkim ritualima i ponekad se smatra zaštitnim simbolom sotonizma!
U srednjovjekovnoj umjetnosti i literaturi (na primjer, u Danteovom "Paklu"), Đavo i njegovi pomočnici demoni opisani su ili naslikani kao figure užasavajuće ružnoće i samo su djelimično ljudi. Ove sablasne slike trebale su da daju predodžbu ružnoće grijeha i uplaše muškarce i žene kako ne bi svjesno zgriješili (iako su, moglo bi se reći, i rezultat izvjesnog perverznog uživanja likovnih umjetnika i pisaca).
Oblici Sotonizma
Moderno kršćansko vjerovanje nastoji da odbaci ružne slike srednjeg vijeka, zajedno sa materijalnom prirodom kažnjavanja u Paklu. Konačno, i ortodoksni i neortodoksni kršćanski svećenici jos uvijek prakticiraju egzorcizam, istjerivanje demona iz opsjednutih ljudi! Za njih je postojanje Đavola i zlih duhovnih bića, koji permanentno napadaju ljude, neupitna činjenica, kao sto su neupitne činjenice dan ili noć!
Obožavanje Đavola ili sotonizam ima nekoliko oblika, koja se međusobno ne mogu uvijek precizno razlučiti. S jedne strane, postoji stara tradicija da je takozvani đavo Jedan Pravi Bog čije je mjesto uzurpirao Bog kojeg štuju hebreji, kršćani i muslimani. Zatim postoji đavolje obožavanje vještica, koje ima korijene u vjerovanju siromašnih i ubogih da im je Đavo ponudio pomoć i zadovoljstvo koji su im uskraćeni u ovom životu, to jest pomoć i zadovoljstvo koja im je uskratio Bog u koga vjeruju kršćani, hebreji i muslimani.
Konačno, postoji sotonizam kao pravi, perverzno-intelektualni kult, koji svjesno i namjerno, odbacuje kršćanskog Boga i kršćanske vrline i oplemenjuje zlo u ritualima koji oskvrnjuju rituale kršćanstva (na primjer, kada je Alister Kroli žabu krastaču nazvao Isusom Kristom i razapeo je na križ).
Post je objavljen 19.03.2006. u 13:30 sati.