Trešti mojim dvosobnim kraljevstvom;
mislila sam šutjet ko zalivena, al me Slaverinin mega hit bacio na kolena; kako valjda samo sevdah na raspojasanom derneku u pola četiri ujutro može. Skoro sam počela razbijat boce o čelenku; al opet, sjetim se; rano je siroče moje za razbijanje glave; tek su ti sijede počele...
Tako ispunjena inspiracijom ko Slavenkina guza kad ga Marko, Mirko i Slavko zajedno stisnu u gang-bang vrućem muškom klinču, odlučila sam napisti nešto od čeg ću zaradit minimalno pedeset komentara (ako izostavim svoje odgovore).
Onda sam se sjetila da nemam što napisat,
da spadam u one gubitnike kojima ja okosnica dana zapis o sunčanom vremenu, odrezanim noktima i opranom suđu...
Keksi "domaćica" prevedeni su kao "domestic"
ne; "housewife"
Prošetala sam malu kerušu, koja je kod mene na dog-sittingu, dok joj skrbnica pokazuje svoju novinarsku stražnjicu po njemaškim sajmovima knjiga, na račn čega će se moć hvalit idućih mjesec dana;onima kojima se od spomena na desetine tisuća knjiga po policama diže libido a ne želudac, a takvih je izgleda puno.
Barem će imati o čemu pisat postove.
Blago njoj.
Mala keruša je bila posebno razlajana jutros i ekstra "puna sebe" odnosno razasrana na sve strane. Zdampala se barem pet šest puta, u roku od tri minuta i to na 2 ilegalna mjesta čak, pa sam, ko pravi pasopazitelj odgovorni i kao taklav spreman za 21 vijek; u papirnate maramice skupljala njezina govanca, i pritom se skrušeno ispričavala usporenim bakicama koje su je u slowmoutionu promatrale kako cijedi svoj izmet, zgražaujući se nad svijetom kakav je danas i praveći grimase ko da njihova govna ne smrde.
Veseli me kofeinski napoj
kojim se oblijevam za nepunih
dvadeset
minuta
Tisuću dvjesto
sekundi
Post je objavljen 19.03.2006. u 13:12 sati.