loha swima..ewo pisem wam opet malo..jos uvijek me drzi stanje od proslog posta..sad jos mrvicu vise,slusam vas savjete,fala na pomoci..
ne znam sto mi je...veceras cu biti sve mi se cini kod kuce..nije ni to toliko loše..malo će se koja kn uštediti,malo ću živce vratiti jer ne moram brinuti što ću obući,ma to su sve te neke sitnice...ne bi bio tako tragican ostanak kod kuce da se ja u sebi samoj dobro osjecam,a ne osjecam se tako ni malo,kaze meni moja Mariška da se ne brine ona za mene da ću se ja vratiti u svoje normalno stanje,al po prvi puta mene samu mene je strah ne znam kak se vratiti na staro stanje,kad osjecam da se gubim..a što pišem ovaj post tako bedirajuće,kad se tako i sama osjećam..ne muci mene sto sam I izgubila,malo me fax muci,posebno jedan kolegij jer imam filing da me ta profačica baš i ne voli,možd se varam ne znam,učila sam to gradivo danas 2 sata i trudim se.
tata me pita sa najboljom namjerom sinoc idem li kuda,rekoh mu ne,jer neam s kim(ne da mi se biti ko svijeća nikome bez uvrede Mariška),i nista covjek poceo predlagati da odemo negdje,al nisam htjela..i danas će isto tako biti isto pitanje idem li nekud i biti ce isti odgovor,znam sve je to za zive ljude,ima tuznijih od mene,al ovo je
moja tuga moja bol moj blog pa se jadam vamo,ako nekom smeta
sorry but jebiga..nadam se da je vama bolja subota nego meni...
jednostavno osjecam da ovo nije moje vrijeme..pozzz :0(
TOG DANA OBLAK ME JE SAKRIO DOK VJETAR SUZE MI JE BRISAO
NEBO SE PITALO ZASTO NIJE JU PROBUDILO
NEGDJE DALEKO TAMO GDJE SUNCE IZLAZI
ČUVA ME NETKO ZNAM TO SI TI....
-za mog anđela koji mi fali R.I.P.
Post je objavljen 18.03.2006. u 18:38 sati.