Ako je suditi po onome što čine i kako se ponašaju narodni predstavnici u zakonodavnim tijelima vlasti, konkretno u Hercegbosanskoj županiji, onda bi se za one koji su im dali te zastupničke mandate jednostavno moglo konstatirati da su u najmanju ruku gotovani, lijenčine i neradnici. Međutim, logika kakav narod, takvi predstavnici, ovdje ipak ne stoji, ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što za aktualne vladare u Hercegbosanskoj županiji nisu glasovali samo vucibatine i neradnici, već i oni koji sebi i svojima «krvavim» radom zarađuju kruh svakidašnji. A kako već odavno stvari stoje, upravo ovi posljednji izgleda da u parlamentu ove županije imaju ponajmanje svojih istinskih i pravih predstavnika.
Jer, kako drugačije objasniti činjenicu da se u dosadašnjem dijelu ove godine, Skupština Hercegbosanske županije samo jednom sastala i da se u prognoze njezinog novog zajedanja nitko pametan ne želi upuštati. Da stvar bude čudnija, iz redova narodnih zastupnika doznajemo kako pripremljenih materijala za održavanje jedne takve sjednice jednostavno nema i kako , što se tiče ovog problema, upravo u «tom grmu» odavno «leži zec». Ovo i ovakvo obrazloženje možda i stoji, ali kako s druge strane objasniti činjenicu da županijska vlada normalno radi i redovito održava svoje sjednice, a materijala za Skupštinu nema. Nije valja po srijedi strah od parlamentarne procedure. S obzirom na sastav županijskog parlamenta i ne baš uvijek sigurnu većinsku podršku zastupnika, vladi Hercegbosanske županije sigurno i nije uvijek lako izići s nekim svojim prijedlogom. To je u jednu ruku i razumljivo, no ipak neke stvari se ne mogu odugovlačiti u nedogled. Jedan od primjera je i imenovanje novog županijskog ministra zdravstva. Odlaskom Stipe Pavića na mjesto ravnatelja Županijske bolnice, to mjesto u vladi od Nove godine stoji upražnjeno. Interesantno, taj manjak u županijskoj vladi gotovo nitko ne primjećuje, čak ni stranka HDZ kojoj to isto mjesto pripada. A da stvar bude još čudnija, Stipu Pavića koji već treći mjesec obnaša funkciju ravnatelja Županijske bolnice, Skupština Hercegbosanske županije još nije razriješila ministarske dužnosti. Kakvi li se tu skupštinski materijali čekaju, a da ne spominjemo niz drugih mnogo životnijih i mnogo značajnijih problema s kojima se suočava ova jedna od najsiromašnijih županija u Federaciji BiH, počevši od stanja u gospodarstvu, školstvu i zdravstvu do problema konzumiranja i rasturanja opojnih droga. Ispada da zastupnici u županijskoj Skupštini čekaju samo servirane stvari, a da oni sami nešto iniciraju i pokreću, to je nešto što je svojstveno samo rijetkima od njih.
Sada se naravno postavlja pitanje što je glavnim razlogom takvog ponašanja zastupnika u Skupštini Hercegbosanske županije? Odgovor baš i nije jednostavno dokučiti, ali da bi se on mogao jednim dovesti i u izravnu vezu sa dosta konfuznim stanjem, pa čak i jednim rasulom koje vlada u većini ovdašnjih političkih stranaka to je nešto što se baš i nije teško primijetiti.
Ipak, i Skupština Hercegbosanska kao takva itekako je isplativa njezinim članovima, posebice onima koji u njoj slove kao profesionalci. A takvih, barem kada je riječ o zastupnicima, ima osam. Skupština radila ili ne radila, svakome od njih mjesečno donosi najmanje tisuću KM plaće, pardon, mirovine. Kako se, s obzirom na približavanje lokalnih izbora tim mirovinama ipak bliži kraj, svakako je za očekivati njihovo skoro buđenje i to ne radi općenarodnog dobra, već radi toga kako bi i u idućem mandatu osigurali sebi duboku hladovinu.
Tomislavcity.com
Post je objavljen 17.03.2006. u 23:32 sati.