(~colddanfeettan dA)
Crvene plocice
svira 5. Simfonija
glavom mi prolaze
Sylvijini tulipani
na crvenim
sjedalima kazalista i
placem.
Redovi uvijenih
crnih slova,
italic monotype corsiva
i njegova bijela kuhinja
kao operacijska sala.
Cista i uredna.
Gospodja Santos
smetala mi je
svako jutro primjecujuci
suze
u kutovima mojih ociju.
Koliko se samo krvi
prolilo po bijelim plocicama
Nocu bih upalila
plavo neonsko svijetlo
i cekala da dodje kuci.
Gospodja Santos
na sve je to
gledala s neodobravanjem.
I ipak bih se vracala
u stan na vrhu grada,
prolazeci alejama
s visokim jablanima
osjecala sam zrak
kako se sve vise razrjedjuje
Prilazim vratima,
pritiscem zvonce,
gospodja Santos otvara
(i njen prijekorni pogled),
uzbrdica je strasna do gore,
a vjetar
uvijek nekako
zlosutno zavija
Post je objavljen 18.03.2006. u 16:52 sati.