Marketing
Uspomene žive vječno
Povodom "svađe, podivljalih odnosa" s Barbarom pišem ovaj post.
Inače mrzim svađe i nekomunikaciju među dragim ljudima.
Glupo mi je to, jednostavno nije moj stil.
Žalosno je i jadno da se dvoje ljudi nakon toliko i toliko godina druženja rastanu samo tako.
Nisam samo ja krivac, nisi samo ni ti.
Velik utjecaj ima sredina.
Utjecaj na to ima i sam život, svašta se događa i meni i tebi, pa molim te probaj shvatit.
Meni je bilo lijeopo prije, bio mi je gušt klošarit s tobom u trnirci po cijelom kvartu, Jarunu, ma Zagrebu uopće.
Smijali smo se glupostima, oponašali profesore, zajebavali se, prdili, kopali nos i sve.
Sve je to bio način zajebancije.
A sad.....ko hladan rat.
Da se razumijemo, ja tebe ne mrzim, jednostavno pokušavam shvatit situaciju u kojoj se načaziš trenutno.
I žao mi je zbog toga, htio bih da znaš da mi se možeš javiti kad to zatrebaš, kad osjetiš potrebu....
Iako je ispalo da se ja tebi javljam kad te zatrebam, ja se tebi ne mislim onda javljat, al ti samo zvrcni kad nekaj trebaš, ok????
;)
Joj, ima toga puno Barbara.
Jebe mene puno toga, koma mi je.
Nije mi baš bajno.
Ti se možeš zatvorit u svoju malu sobu i bit mirna...
Ako ja to napravim, očito se drogiram il vodim sotonističku misu...
Uspomene vječno žive, i ne blijede, uvijek su tu...
Post je objavljen 18.03.2006. u 15:13 sati.