Marketing
U dobru i zlu
Tko zna kakvi bi bili rezultati kad bi netko pitao ljude da objasne značenje dobro poznate rečenice koja se izgovara kad muškarac i žena zasnivaju bračnu zajednicu: «U dobru i zlu, u zdravlju i u bolesti...» Nije li ona katkad olako shvaćena? Ne zvuči li s vremena na vrijeme kao isprazna fraza koja se izriče tek tako, ceremonije radi?
U početku uvijek cvjetaju ruže, osobito ako je ljubav ona čvrsta spona između dvoje ljudi koji svoju vezu potvrđuju brakom. No, ni to katkad nije dovoljno. Život je nepredvidljiv i uvijek je ta ljubav na kušnji.
Što se dogodi s tim obećanjem «u dobru i zlu» kad se pojave teški trenuci, neke oluje na moru života?
Postoje oni koji na prvi znak problema, nevolje, bolesti... bježe glavom bez obzira.
U trenucima kad mi nešto ne ide kako treba, kad mi se dogodi kakva prolazna tegoba (gripa, prehlada) ili me jednostavno muči PMS – padne mi na pamet pitanje o tome bi li me On, kako god se zvao, tko god bio, mogao voljeti i u tim trenucima? Raščupanu, slinavu, crvenih očiju koje se cakle od povišene temperature, sklupčanu na krevetu, neraspoloženu, tvrdoglavu, plačljivu, nemirnu... mislim da je i ovo dovoljno iako bi se još moglo nabrajati. A kako je tek ljudima koje zadese veće nevolje?
Kolika mora biti ljubav koja će sve to podnijeti, koja će se nositi sa svime što život donosi?
Svaki put kad se prisjetim jedne svoje udane prijateljice pitam se što joj je bilo da se tako iznenada udala. Ne, nije odjednom planula ljubav, nije se udala jer je trudna i...uvjerena sam da nije čak bila ni zaljubljena u tog čovjeka. Poznavala sam je jako dobro (ili možda ipak ne?) i znala sam što joj se u životu događalo, da je propala veza u koju je mnogo uložila, ali ipak... Nisam mislila da će se udati zato što misli kako je vrijeme da to učini, zato što je pomislila da više nikoga neće naći, zato što joj je u tom trenutku taj muškarac to ponudio i time pružio utočište, sigurnost, mir. Uvijek sam mislila da je prva, jedina i najvažnija – ljubav.
A onda mi je jednog dana jedna druga prijateljica u razgovoru rekla: «Big Blue, svi mi tražimo ljubav. No, pitanje je koliko je kome dovoljno. Nekome nije najvažnija količina ljubavi, nego traži sigurnost. Emocionalnu. Materijalnu. Netko traži mirnu luku. Nekome je dovoljno razumijevanje, toplina.»
Shvatila sam, svatko odabire svoj put, svoj kovčeg i ono čime će ga ispuniti. Ipak..., kad dođu teški trenuci u kojima smo katkad i sami sebi teret, pomislim kakav bih tek teret bila osobi koja je sa mnom samo zato što je odlučila da je tako dobro i da bih ja mogla biti...recimo...njegova mirna luka. Kako bi to izgledalo bez ljubavi? Dogodi se nesporazum, teška riječ, loš trenutak i s onim koga najviše volimo i tko voli nas, a kako li je tek onim osobama koje je spojilo nešto...što se ne zove ljubav, nego recimo sigurnost. Što je sigurnost bez ljubavi? Što je razumijevanje bez ljubavi?
S druge strane, ako postoji prava ljubav – iz nje će nastati i sigurnost i razumijevanje i toplina i mir. Nema toga što nećemo pružiti osobi s kojom nas veže ljubav, a ta će nam osoba uzvratiti.
Možda ja živim u snovima, možda imam pogrešne predodžbe... Znam da je brak jedan veliki kompromis, ali i dalje mislim da je jedino uz ljubav istinski moguće opstati i u dobru i u zlu.
Post je objavljen 18.03.2006. u 11:33 sati.