Nedostaješ mi svakog trenutka
Kad nisi uz mene, riječima ili tijelom.
Tvoje dodire i tvoje poruke mile i nježne,
Zovem savršenstvom i umjetničkim djelom.
Toliko topline i osjećaja unosiš u vezu,
Svaka tvoja umiljata riječ hrani me i jača.
Ti ne pružaš nemoguće, ni lažna obećanja
I zbog toga te moje srce tavkog i prihvaća.
Rekao si mi da nemam razlog za sumnju,
I vjerujem ti, iako onaj crv u meni uvijek radi.
Ali se trudim da sve to potisnem duboko,
Jer na povjerenju se ljubav jedino gradi.
Učiš me da se i sitnicama moram radovati,
Pružio si mi milijun razloga da ti vjerujem.
U riječima tvojim više ne tražim nijansiranje,
I svoje povjerenje i dušu ti nesebično darujem.
U ovom našem životu, gdje je sve tako relativno,
Gdje se isprepleću susreti naši i prokleta daljina,
Mi smo uspjeli izbalansirati želje i mogućnosti
I uzdignuti se time do samih zvjedanih visina.
Mi trajemo, naša osjećanja su uvijek iskrena,
Obecanja koje smo jedno drugom dali su znamen.
Kad smo se u ljubavi ovoj na vječnost zavjetovali,
Na kraju je moralo stajati i ono neizostavno: Amen.